Početkom novembra je Zorka Kinda-Berlaković stupila u mirovinu kao namješćenica na Slavistiki u Beču. Gradišćanskohrvatske vježbe pelja ljetos ada na daljinu Katarina Tyran, u medjuvrimenu profesorica u Helsinkiju. Da će Slavistika u Beču ostati prez osoblja sa težišćem na jednu od svojih slavskih manjin se je gledajući razvitak prošlih ljet moglo očekivati, razumljivo nekako nije – Austrija ima četire autohtone slavske manjine, a najveća Slavistika, stručno mjesto za proučavanje slavskih temov, nima nikakovo težišće o nji.
Miranda Jakiša od Austrijskoga društva za Slavistiku je ravno pred jednim ljetom jur potribovala osigurano zapisanje gradišćanskohrvatskoga jezika. Reakcijov odgovornih uredov nije bilo. U medjuvrimenu je tema opet zaspala.
U vrime, kada se svaki zastupnik i zastupnica narodnih grup zalaže za dvojezično školstvo u Beču – nekate krivo misliti, ovo je pravoda dobro – se ponekad čini kot da ne postoju druge teme. Znam iz vlašćega iskustva, kako lako je reći, zalažem se za prava gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov, za dvojezično školstvo, za dvojezične natpise itd. U projektmenedžmentu bi sada rekli: To su cilji, ali kako dojti do njih?
Ako se naime kanim zalagati za dvojezično školstvo, onda tribam i dobro dvojezično izobraženo učiteljstvo, ko svoje kompetencije mora dostati u Željeznu, Beču ili Gracu. A da bi se znalo, ča i kako podučavati, zato triba znanstveno istraživanje. U prošlom stoljeću su to velikim dijelom preuzeli entuzijasti, učitelji, ki su u svojem slobodnom vrimenu pisali gramatike, povijesti književnosti ili povijesne prikaze. Zaista velikih študijov kot su to na primjer bile dijalektološke študije Gerharda Neweklowskoga već dugo nije bilo. Isto tako bi rado štali študije o revitalizaciji gradišćanskohrvatskoga jezika, o identitetu, o minjanji u jeziku kod ljudi pod 50 ljet. Otvorenih temov, osebujno gledeć novijih znanstvenih pristupov je već nego dost. Trenutno je tako da čekamo, da će opet gdo završiti odredjen študij i posvetiti svoje diplomsko djelo ovakovoj temi, već znanstvenih prikazov već ne očekujemo.
Druge europske manjine imaju svoje katedre ili bar jedno znanstveno mjesto, ko dopušća toj osobi, da se cijeli djelatni dan, plaćeno i znanstveno bavi npr. gradišćanskohrvatskim u najširjem smislu. Kako bi ovakova pozicija izgledala, to bi organizacije sad jur mogle popisati na papir, definirati zadaće i djelatno mjesto i u svakom mogućem trenutku predati ljudem na važni pozicija.
Ima smisla formulirati konkretne cilje. Smi se koč potribovati i već nego jedno („sad se jednoč koncentriramo na školu”), a triba se pripraviti za srićne mogućnosti. Onda mora naime biti sve priredjeno. Kako bi ada bilo sa znanstvenom osobom za gradišćanskohrvatski?