U bečkom muzeju za etnologiju se je utorak, 23. aprila, službeno otvorila izložba „Kanu nam zeti žitak – Bombe protiv manjine 1993.-1996.”. U centru pažnje stoji strašni teror protiv narodnih grup u 90i ljeti u Austriji.

Beč – Pred oko 30 ljet je teror bombov potresao manjinsku scenu u Austriji. Ukupno je 25 ljudi med 1993. i 1996. ljetom dostalo bombe u pismu a daljne dvi bombe su se podmetale u Celovcu i Borti. Dokle su se ljeta pred tim mogli dostignuti važni uspjehi za austrijske narodne grupe – kot na primjer viša vidljivost za slovensku narodnu grupu u Štajerskoj, utemeljenje manjinske redakcije ORF-a kot i emisije Dobar dan Hrvati i Dobar dan Koroška – su slijedila strašna ljeta nesigurnosti i terora čiji vrhunac je bilo detoniranje bombe u Borti, ka je umorila četire pripadnike romske narodne grupe. Odgovoran za ove čine je bio atentator Franz Fuchs, ki je postupao u ime Bajuvarske vojske oslobodjenja (Bajuwarische Befreiungsarmee).

Stvoriti kolektivno spominanje

Ideja za izložbu Kanu nam zeti žitak – Bombe protiv manjine 1993.-1996. se je stvorila pred oko jednim ljetom, je razložila Gamze Ongan, glavna urednica časopisa Die Stimme. Cilj je bio stvoriti izložbu, ka omogućuje spominanje na ove strašne dogodjaje, ki već zdavno nisu prezentni u današnjem društvu. Po prvi put, po 1945. ljetu, su se ončas ciljno umorili ljudi zbog etnije – ov desni teror pri tom nije razlikovao med autohtonimi i alotonimi manjinami.

Zanimanje za temu a pred svim i za otvaranje nove izložbe je bilo veliko. Dvorana u muzeju je bila do zadnjega mjesta puna i svi nazočni su pažljivo slušali izlaganja kuratoric: Uz Gamze Ongan su to bile i Kornelija Kogoj i Vida Bakondy. U svoji uvodni riči su dale pregled o nastajanju i razložile publiki koncepciju izložbe. Centralno je na primjer odredba terorističkoga vala ončas kot i važna pitanja oko dogodjajev: Ki je stao u fokusu? Kako su reagirali politika/društvo? Ke posljedice je imao ov teror bombov? Ali i spominki i iskustva žrtav i pogodjenih preuzimaju velik dio izložbe.

Kot daljnja govoračica večera je nastupila i Terezija Stojšić. Istaknula je, da se mora napustiti komfortna zona i se boriti. Ča se je ona naime naučila od terora pred 30 ljeti – bomba u pismu, ka je bila adresirana na nju se je mogla uloviti – da se ne smi ni jedan milimetar povući. Upozorila je na malu vidljivost manjin u onom času. Tako je bio potriban vjerojatno ov teror da ljudi uopće upamet zamu, da je romska narodna grupa jur svenek bila dio Austrije. Manjkajućem znanju o manjina je svakako i krivica politike i društva. U vezi s tim je spomenula i Član 7, ki još uvijek nije ispunjen.

Putujuća izložba

Cijela izložba Kanu nam zeti žitak – Bombe protiv manjine 1993. – 1996. je koncipirana kot takozvane zidne novine (Wandzeitung), kot su ju nazvale kuratorice. Pojedine „stranice”, ke visu od plafona prezentiraju pohodnicam i pohodnikom jedan velik informativni kip. Stranice pri tom ne sadržavaju samo medijske prinose – med drugim i iz Hrvatskih novin – nego i činjenice, opise terorističkih dogodjajev, ključne fotografije, citate kot i televizijske prinose.

Važnu ulogu imaju i intervjui s pogodjenimi i sa stručnjaki. Tako se moru čuti razgovori s Andreasom Pehamom, Arminom Thurnherom, Josefom Haslingerom, Terezijom Stojšić, Silvanom Meixner, Jožom Messnerom, Ursulom Hemetek, Tinom Nardai, Johnom Eberhardtom. Izložba tako nije samo bogata na informacija i ča se tiče predjelanja, nego pred svim i u pogledu na perspektive i formate. Izložba je pri tom podiljena u ukupno šest poglavljev, ka se kronologično fokusiraju na teror protiv manjine u 90-i ljeti.

Do 25. augusta se more izložba Bombe protiv manjine još pogledati u muzeju za etnologiju u Beču. U jeseni će gostovati u Celovcu a početkom 2025. ljeta će izložba putovati dalje u Bortu u OHO.

DJ