Folklorna grupa Koljnof je subotu, 27. septembra mogla svečevati 50 ljet, da je tambura došla u selo.
Kulturnim programom i feštom potom su se spomenuli minulih ljet.
Koljnof – Bilo je davnoga 1963. ljeta, kad su trajštofski tamburaši na čelu s direktorom škole Adalbertom Kuzmićem i peljačem grupe Alfonsom Kornfeindom bili po prvi put u nedalekom Koljnofu. To je bilo i vrime, kad je učitelj Franjo Pajrić čuo po prvi put tamburicu. Vrijeda su si ovi tri učitelji trapili glave, kako bi Koljnofci nek mogli dojti do tamburov.
Prvi pokusi su bili neuspješni, drugačije bi tambura u Koljnofu jur morala svečevati viši jubilej. Zaistinu uspješni s nabavom tamburov su bili Koljnofci naime 1974./1975. ljeta, ada pred pedesetimi ljeti. U to vrime je Koljnofac János Szallmer i počeo vježbanjem grupe i počelo je plodno djelovanje društva. Kih 700 nastupov da su Koljnofci u to vrime vjerojatno imali, mislu člani grupe.
Prik 60 ljet od prvoga kontakta i ravno 50 ljet od početka aktivnoga tamburanja u Koljnofu kašnje je društvo sada, 27. septembra pošteno svečevalo ov jubilej. Obilnim kulturnim programom i zabavom s Koprivami su se aktivni i bivši tamburaši naštucnuli na prošlih 50 ljet.
Koljnofsko-hrvatske veze
Ča su zasadili Franjo Pajrić i Janos Szallmer, to su prik ljeta gajili Istvan Pajrić i Zoltán Kiss, Géza Völgy i od 2015. ljeta Zoltán Korláth. Za narašćaj su se zvana toga skrbile Ingrid Klemenčić i sada Silvana Pajrić. Ov narašćaj je bio i prvi, ki je smio nastupiti na kulturnom programu. Pod peljanjem Silvane Pajrić nastupili su prvo koljnofski mini tamburaši i potom narašćajna grupa i zasluženo dostali veliki aplauz publike, ka nije samo napunila veliku dvoranu, nego i sve ostale prostorije Kulturnoga doma.
Kako se je moglo čuti u moderaciji Karmele Pajrić, a istovrimeno i čitati u posebni novina, ke su izdali prilikom jubileja, imaju koljnofski tamburaši i dugoljetne veze u Hrvatsku. Tabore, ke organiziraju redovito, su kroz ljeta peljale istaknute ličnosti tamburaške glazbe iz Hrvatske. Najpoznatiji njih je vjerojatno bio Miki Mihovec, komu u čast je velika grupa koljnofskih tamburašev u svojem dijelu onda zasvirala Pjesmu tamburaša. Iz Hrvatske su došli i brojni sprohodniki i prijatelji, med njimi i veleposlanik Mladen Andrlić kot i Ivan Tepeš iz Hrvatske matice iseljenika.
Koljnof i susjedna sela
Zvana Hrvatske i Austrije su Koljnofci gajili i dobre veze drugim tamburaškim grupam u Madjarskoj. Za jubilarni program su si zato zvana Tamburice Trajštof, ka je zabavljala tipičnim gradišćanskim repertoarom kot Veselo je društvo naše i Živilo bratinstvo, pozvali i tamburaše iz drugih hrvatskih sel u Madjarskoj. Tamburašice i tamburaši iz Unde zadobili su publiku narodnimi jačkami iz Gradišća. Friškimi melodijami su Kajkavci iz Umoka zakurili publiki. Iz Petrovoga Sela dohadjali su Petroviski tamburaši s narodnimi jačkami, ki su se kašnje ov dan pretvorili u Koprive.
A kot se Petrovišćani moru gizditi svojim Koprivam, tako ima i Koljnof veljek cijel red grup, ke su izrasle iz Folklorne grupe Koljnof. Med njimi su i Tamburaši bez imena, sastav, ki na brojni fešta skrbi za dobro raspoloženje. I oni nisu smili faliti na Kulturnom programu
Pomaže tambura pri asimiliaciji?
Kulturni program je završio brojnimi čestitkami zastupničtva prijateljskih tamburaških društav i kulturnih institucijov. Kot je rekla Karmela Pajrić, kasnije i predsjednik Géza Völgyi kako je popisano u posebni novina na ovoj skoro jednojezično hrvatskoj priredbi se hrvatski jezik u Koljnofu – kot i svagdir drugdir – brzo zgublja. Tambura da je za nje mogućnost, kako moru čuvati svoj identitet i istovrimeno približiti doseljenikom veseljem za ovu kulturu. Je li će to uspiti, to se sad još ne more reći. Svakako je dobar znak, da Koljnofci jur sada mislu na 100. obljetnicu.
Tereza Grandić