Vidljivost je takova važna natuknica, ka je u prošli ljeti nastala sve važnija. Osebujno rado diskutiramo o važnosti vidljivosti jezikov narodnih grup. To je zaista važno, ar ta vidljivost je bila obično rijetka pojava ovde kod nas u Gradišću. Novi Dom narodnih grup je sad pokazao, da tako ča more funkcionirati i u javni zgrada. Da je skoro sve napisano na četiri jeziki Gradišća je za gradišćanske prilike apsolutna novost. Smimo se ufati, da ćedu i druge javne institucije slijediti. Predstavite si nek, kako bi se s jeziki moglo igrati na javni zgrada Gradišća.
Da se koč ovako intenzivno gleda na narodne grupe, je sigurno isto bila novost u djelovanju zemaljske vlade. Morem si kako-tako predstaviti, da se je od ovoga cijeloga netipičnoga gledanja na narodne grupe, zabilo na druge temeljne vridnosti našega društva, ke bi u današnje vrime morale biti jur čisto normalne.
Samo da razjašnjavam situaciju. U narodnoj grupi je i žen. I ljudi pod 50 ljet. Znam to zbog peršonske pozadine.
Je li to svi ljudi znaju po ovom svečevanju? Nisam sto posto sigurna, jer polag otvaranja Doma narodnih grup bi se pravoda moglo zaključiti, da se narodne grupe sastoju isključivo od muži prik 50 ljet. Film, ki neka vabi za Dom, kratko kaže ženu, govoru samo muži, na grupni slika žen nije bilo (dobro da je u gradišćanskoj politiki par), traku su rizali samo muži.
Zbantovani muži bi sada mogli reći, da je to samo otisak realnosti, ipak su oni predsjedniki, peljači, glavni u društvi. Su zaista?
Dobro, da je bogati kulturni program malo predstavio djelovanje društav narodnih grup. Najednoč su se naime pojavile ravnateljice, ke su podupirale svoje školarice, učiteljice, ke su peljale sastave, poslovoditeljice, ke su gledale, da se odvija sve po redu, jačkarice, ke su svojimi glasi otvorile vrata u drugu kulturu, bibliotekarke, ke su organizirale knjižnicu ili moderatorice, ke oblikuju veliki dio emisijov na jeziki narodnih grup.
Zanimljivo je, kako potribujemo vidljivost naše narodne grupe i naših jezikov u javnosti, a istovrimeno ne mislimo na to, komu bi morali unutar narodne grupe dati vidljivost. Da, muži prik 50 ljet činu dio narodne grupe, neka imaju tu vidljivost. Ali muži prik 50 ljet činu morebit 25% narodne grupe. Kade su dica? Mladina? Žene? A zač mi očividno mislimo, da te ljude ne triba reprezentirati u javnosti?
Vidljivost je svisna odluka. Moremo odlučiti, ča kanimo reprezentirati. Tako kot se misli, da jeziki ne postoju, kad je ne vidimo na javni zgrada, tako to valja i za žene i mlade. Dobro, da nas je situacija oko jezikov naučila, da jeziki moru ipak plamsati u privatni razgovori. Ada drage žene, nekate se srditi. Niste nepostojeće, samo nevidljive.