Prošlu subotu je Kulturno umjetničko društvo Kajkavci po dvadeset ljet opet na pozornicu postavilo Umočki pir i s tim su se spomenuli na početke djelovanja društva.
Umok – Malo kajkavsko selo uz Nežidersko jezero je poznato po izvrsnom tamburaškom orkestru Kajkavci ki su pred dvimi ljeti svečevali dvadeset petu obljetnicu svojega postojanja. Prvi voditelj grupe je bio Koljnofac Ivan Szallmer a od njega je peljačtvo preuzeo Adam Horvath. Uz sviranje na tamburi i uz jačenje u zboru su zatim na inicijativu kulturnih aktivistov nažalost jur pokojnih Joške Jurinkovića i Attile Horvatha osnovali i plesačku grupu. Peljač ovih folklorašev je postao Pišti Kolosar. Na osnovi diplomskoga djela rodjene Umočanke Andrea Krajčić i nje sestre Ildike Krajčić ka je sakupljala stare jačke je Pišti Kolosar napravio scenski prikaz cijeloga pira s koreografijami a glazbenu obradu Ivan Szallmer. Po dvadeseti ljeti su si željili ponovo postaviti na pozornicu ov prelipi dogadjaj.
Na vikend svetka svete Ane ka je zaštitnica umočke crikve su folkloraši pozvali sve odseljene Umočane da dojdu domom i da s njimi skupa svečuju. U Kulturnom domu su čekali goste a na poziv staćila su svi stali u pirovsku povorku. Na početku na kola su bili svirači Tamburaškoga sastava Kajkavci a potom je išao staćilo s parom i pirovskom gošćinom u nošnja. Njim su se pridružili i stanovniki sela i svi zainteresirani i tako su išli do Seoskoga muzeja. Onde je goste pozdravila u ime grupe Luca Varhelyi i informirala sudionike o otvaranju izložbe ku je sastavila Žuža Horvath. U prostoriji stana se vidu spominki trodnevnoga pira pred dvadesetimi ljeti a na zidu škadnja su bile izložene slike hižnih parov u prošlosti. Bilo je to jako zanimljivo med zainteresiranimi, kad su na stari slika prepoznali svoje poznanike ili ponekad i rodjake. U malo većoj pauzi su imali gosti vrimena da se pominaju medjusobno ili da se zajedno spomenu na stare čase. Uz gastronomsku ponudu i pilo su gosti jur znatiželjno čekali predstavu.
U ime organizatorov su sudionike dvojezično pozdravili Luca Varhelyi, Adrian Palmai i Adam Horvath. Predsjednik Kajkavcev Adrian Palmai je kod svojega pozdrava rekao: „Prez prošlosti nimamo budućnosti”. Tako su se jur pred prezentacijom pira zahvalili svim ki su pomogli pred dvadesetimi ljeti. Buket su preuzele: Ildiko Krajčić, Žuža Horvath, Andrea Szokodi i Katica Kozak. Andrea Szokodi je bila sada zadužena za koreografiju i za scenski prikaz a Katica Kozak je skupadržala cijelu grupu u zadnji miseci kade su se intenzivno probali. Na poziv Umočanov je došao i Pišti Kolosar, komu su isto predali znak hvale, a ni on nije došao prez praznih ruk, nego je predao prelipu spomenicu društvu i zaželjio njim sve najbolje. Nažalost Ivan Salmer nije mogao biti prisutan ali velik aplauz publike i folklorašev je bio znak, da je s njegovim velikim angažmanom postavio čvrste temelje tamburašev. Korak za korakom, uz svirku tamburašev su išli folkloraši na pozornicu a tamburaši pod peljanjem Adama Horvatha su svirali prelipe jačke. Od isprošenja zaručnje prik prisege u crikvi su plesači i tamburaši osvidočili publiku, da je bilo vridno još jedanput na noge postaviti Umočki pir.
Potom je slijedio koncert Tamburaškoga sastava Kajkavci. Oni su uz gradišćanskohrvatske jačke prezentirali i bećarce iz Slavonije i narodne jačke iz Bosne i Hercegovine. Naravno nisu mogli izostaviti ni madjarske melodije, ke je publika s njimi jačila.
Glavni gosti večera su bili mladi Hrvati iz Velike Kaniže, člani tamburaškoga sastava Stoboš. Osnovani su 2007. ljeta pod nazivom Hrvatski tamburaški sastav Velike Kaniže s ciljem, da uz glazbu čuvaju i prenosu kulturnu baštinu medjimurskih Hrvatov ali u svojem repertoaru imaju i madjarsku glazbu. Kroz ljeta se sastav minjao i sada sviraju pod nazivom Tamburaški Sastav Stoboš.
Po prelipi ponekad i dvojezični medjimurski napjevi je sastav pozvao zainteresirane u škadanj muzeja, kade je violinistica sastava Virag Pribus peljala hrvatsku plesačnicu na veselje Umočanov.
Ingrid Klemenčić