Dvim „dirigentom“ u hrvatskom Savjetu za narodnu grupu, Martinu Ivančiću i njegovomu jur dugoljetnomu zamjeniku Stanku Horvatu se je još jednoč ugodalo da u relativnom miru projde sjednica Savjeta i odibiranje za predsjednika. Ali jur duglje kipi unutar Savjeta i nakuplja se na zadovoljstvo različnih savjetnikov i savjetnic. Prvič s poslovnim redom a drugič i s odlukami uoči sjednic u ki je zapravo jur sve prije odlučeno od ovih dvih „dirigentov“ i moguće još nekih njevih pijunov i skakačev (da se služimo izrazov iz šaha), ali su savjetniki zapravo svenek postavljeni pred gotove činjenice.

Jedan od najplodnijih suvrimenih „štoričarov“ ali prije svega pjesnikov, Anton „Tonči“ Leopold nas je ostavio. Bog mu je darovao dug žitak sa skoro spunjenih 93 ljeta. A ipak čuda prekratko, da bi mogao sve izreći i napisati, ča se je nakupilo u njegovoj duši i njegovom umu a takaj i znatno prekratko, da bi zaista vridnovali njegovo značenje. Triba mu hvaliti za našu književnost ali pred svim na daru za čuvanje, bilježenje i arhiviranje našega jezika, ki je dijelom jur nestao, ali ga imamo još u arhivi, u knjiga na vrpca i na nosači zvuka.

Polako se opet otvara naše društvo, sve manje oštra su zaključanja, lockdowni, sve već ljudi je cipljeno i tim se barem ufaju, da ih bilo ka varijanta koronavirusa odnosno COVIDA već ne more pogoditi. Političari a s njimi i uticajni gospodarstveniki i kulturnjaki su zaključili, da „moraju“ otvoriti ako kanu prepričiti ili obajti veće nemire, razbijanja a s tim u vezi i ranjenja i ubijanja ljudi.

Generacije hrvatskih školarov i školaric a pak kašnje i studentov i studentic iz Gradišća i Beča se rado spominju na jezične tečaje u Hrvatskoj, ki su bili važan dio ljetnoga programa Hrvatskoga akademskoga kluba. U minuli ljeti je zanimanje palo za ove jezične tečaje u Hrvatskoj — kako sa strane sudionikov tako i organizatorov, tako da su druge organizacije u Gradišću dijelom preuzele pozivanje pak i putovanje na ovakove tečaje u Hrvatsku, pretežno na odmarališća na hrvatskom Jadranu. Ali je HKD u Gradišću zato pozivao na tečaje ljeti na Jadranu a za dicu je organizirao jezične kempe u južnogradišćanski Stinjaki i u sjeverogradišćanskom Velikom Borištofu.

Povijesna je činjenica, da svojčas 1921. ljeta priključenje tadašnje Nimške zapadne Ugarske Austriji prouzrokovalo diboki raskol med Hrvati ove regije. Znamo da su pred svim konzervativni i Katoličanskoj crikvi bliski Hrvati na čelu sa svojimi hrvatskimi farniki u već seljački usmireni dijeli zemlje većinom bili zato, da bi ostali u ugarskom dijelu nedavno propale Monarhije. U već industrijaliziranoj i politički livo orijentiranom hrvatskom stanovničtvu su bili većinom za Austriju. Moglo bi se i tako reći, da su manje školovani zagovarali priključenje „Esteraju“ a školovani i obrazovaniji su naginjali na ostanak u Ugarskoj.

Principijelno je bezobraznost ako gdo ide rovati u privatnoj pošti, još i službenoj nekoga drugoga ili neke druge. Ista stvar je telefonati a naravno i s SMSi i chati. Oduvijek smo bili protiv„staklenoga“ človika, da se sve doznaje o njemu i njoj, da se ga svliče do gola i još dalje, i da se ga onda i osramoti. A gdo stoji u gaća ovde, on ili ona i svenek nešto krije ča javnost ne bi tribala doznati ni znati, viditi ni čuti. Ovde ide za ljudsko dostojanstvo, ko obavezno triba braniti i čuvati!

S našim slavljenikom se u ovom broju HN pozvaniji bavu i opisuju njegova postignuća na području pedagogije i školstva kao i muzike. U sljedećem je ov slab a svakako i manjkav pokušaj vridnovati djelovanje i angažman Mirka Berlakovića u pogledu na Hrvatsko štamparsko društvo a posebno glede HRVATSKIH NOVIN.

Nije triba ni pažljivo pratiti gradišćansku, austrijsku, europsku, svitsku politiku, ča se dogadja med nami i okolo nas, da se more dostati dojam, utisak: ovo sve teče bez glave i repa, bez ikakove pameti a još manje iskustva a kamo li dalekovidnosti.

Automatski se stavlja pitanje: Gdo je ovde na kormilu, gdo ovo pelja i gdo je od ovih u stanju bilo koga uvjeriti od bilo čega? Toliko puti korišćena krilatica „Dajte dici, mladim komandu polag poznate Grönemeyerove jačke „Kinder an die Macht“ je vrlo atraktivna, moderna i otvorena, velikodušna i perspektivna. Ali ča je ako ide na gusto? Ča su onda dica, mladi u stanju?

Ovo je jako aktualna, preds vim i jako vruća tema, ku triba razmatrati iz različnih pozicijov i gledišćev. Ovde si uzimam pravo da ocrtam ulogu žen, ženskoga svita u mojem privatnom, društvenom i poslovnom djelokrugu, dakle životu.

Velika i glasna buka i u austrijskoj javnosti, jer da Austrija na priliku u prispodobi s Danskom ali pred svim i s Velikom Britanijom i Izraelom nije mogla osigurati dovoljno dozov cipiva protiv koronavirusa na svitskom tržišću. Takova diskusija i navodno zbantovanje, da svitske tvrtke, firme ke proizvodu ovo cipivo, Austriju ne tretiraju fer i da se pošteno ne zgledaju na to da i u ovoj zemlji kanimo imati dovoljno i najboljega cipiva protiv ovoga virusa u svi mogući mutacija. No ne…!!!