„Mjenovski mjuzikl“ tribali smo viditi i zbog muzike, glume i plesa

Petar Tyran

Gdo još nije vidio mjuzikl u Mjenovu u izvedbi Mlade inicijative Mje­no­­vo ima još priliku petak, 13. julija (20.30) pod vedrim nebom u farskom vrtu u Mje­novu. Zapravo smo o minuli produkcija glumačkoga i mu­zičkoga kolektiva uvijek pisali u superlativu. Dakle je teško stupnjevanje, jer smo se jur koristili svih onih pri­dje­vov (Eigenschaftswörter) s prefi­ksom (Vorsilbe) „naj-“. Ali sve­nek i nanovič je oči­gledno moguće najti nove ili dodatne riči da se more izraziti odu­ševljenje, uživanje a ne na zadnje i zahvalnost za nešto ča nije svakidanje niti svako­ljetno, nego, nažalost, se dogadja samo svako drugo lje­to, zavaljujući i J. Zvonariću.

Da bi pala EU-os Merkel-Macron Europa bi pala u male nacionalizme

Petar Tyran

Svenek se govori i piše o ujedinjenoj Europi, o zajednički odluka i da svi moraju skupa držati, ako kanu da Europska unija — a tim i Europa kao takova — i ostaje i nadalje bude aktivna i uspješna. Zapravo svi to ka­nu i tako i velu i pišu. Ali je tako, da mnogi od europskih političkih čelnikov svaki na svoj način drugačije agitiraju i agiraju. Najbolji primjer za­to je direktni susjed Austrije Viktor Orbán u Madjarskoj i Andrej Babiš u Češkoj a po­sredni susjed i predsjednik političke stranke Prawo u Po­lj­skoj Jarosław Kaczyń­ski. Tim se je jur pred dužim vrimenom pridružio i Horst Seehofer, šef nimške Kršćansko socijalne unije (Csu) i nim­ški savezni ministar unutrašnjih poslov, gradjevinstvo i do­movine. Svi oni se su­prot­st­a­vljaju migrantskoj o­d­nos­no useljeničkoj politiki nim­ške kancelarke Angele Merkel. Njim se je sada još i ja­ko gla­­sno i agresivno pridružio ta­li­j­anski ministar unutraš­njih poslov Matteo Salvini.

Festival hrvatske kulture u Slovačkoj je postao dio opće kulture (2)

Petar Tyran

Se je nešto preminilo od 1989. ljeta, dakle do 1. »Hrvatskoga festivala« u Devinskom Novom Selu u Sl­ovačkoj do dana današnjega, dakle do 30. po redu ovo­ga »Festivala hrvatske kulture«? U Hrvatski novina smo pratili zapravo svaki festival od tada a bilo po mogućnosti i nazoči na svakom od ovih festivalov i opširno i temeljito izvješćavali o nji. Činjenica je da je ov festival na livoj ubro­vi rijeke Morave, prik puta dolnjoaustrijskoga, moravsko­poljskoga Schlosshofa po­stao institucija ne samo za Hrvate s liva Dunaja u Slovačkoj, nego i za one na desnoj strani Dunaja, južno Požuna, ki sami sebe jasno smatraju gra­dišćanskimi Hrvati (kad su do 1947. bili dio Madjarske a tim do 1921. ljeta skupa s onimi u nekadašnjoj pokrajini Burgenland — a za sve skupa je Mate Meršić Miloradić ta­da izmislio pojam Gradišće a tim i gradišćanski Hrvati).

Festival hrvatske kulture u Slova­čkoj je postao dio opće kulture! (1)

Petar Tyran

Početke Festivala hrvat­ske kulture u Slovačkoj triba zapravo iskati u  1987. ljetu. Tada je krajem miseca junija bio hakovski Dan ml­adine u Mjenovu a Martin Prikosović je bio po­zvao tadašnjega načelnika Devinskoga Novoga Sela, Já­na Cvečka, u Mjenovo. On­de se je pak bio upoznao i s fileškimi Granič­ari i ih je po­zvao jur kratko potom na gos­tovanje u Devin­sko Novo Se­lo. Po gostovanju Graničarov onde pisao je Jakov Berlaković 11. septembra u Hrvatski novina pod naslovom „Braći na pohodu“: „Iako smo si braća po rodu, blizi po jeziku i su­sjedi u geografskom p­o­gledu, rijetkokrat imamo pri­liku da pohodimo naše Hr­vate u Čehoslovačkoj“.

Za Austriju su ne samo dobri nego su i važni dobri odnosi s Putinom

Petar Tyran

Starji med našimi štitelji se znamda još spomi­njaju pohoda mladoga i karizmatičkoga američkoga predsjednika Johna F. Kennedyja 3. i 4. junija 1961. lje­ta Austriji kada se je u Be­ču oficijelno i službeno bio sa­stao sa šefom Kremlja Nikitom Hruščovom. Ako ne svis­no ili kad još nisu imali televizor — ipak je austrijsko stanovničtvo o tom dovoljno d­o­znalo, jer se je pu­no izvje­šća­valo. Danas bi to novom ri­ču zvali „medjiski hipe“.

Hrvatski jezik se zgublja a oprav­dan je strah svih onih ki se za njega boru!

Petar Tyran

Hrvatski jezik se je po­čeo zgubljati zapravo od o­noga trenutka kada su naše hrvatske pramajke i naši hrvatski preoci došli na područje današnjega Gradišća (ča je ipak za puni širji geografski i kulturni pojam nego samo današnja najmladja au­strijska savezna zemlja Burgenland) a pak i još čuda da­lje: sjevernije do Brna, isto­č­nije do Trnave i skoro do Bu­dimpešte a zapadnije skoro ča do Kremsa. Tomu je sada jur skoro pol tisućljeća, kada su došli prvi hrvatski kolonisti na ovo područje — i zbog Turkov, ali ne samo, iz različ­nih krajev današnje Hrvatske i Bosne, ali sigurno ne iz Dal­macije, a sigurno ne iz Dub­rovnika.