„Naš Mirko” se zove nova knjiga Hrvatskoga štamparskoga društva o svestranom aktivistu Mirko Berlakoviću. U Kugi su ju sada predstavili.
Veliki Borištof – Na sam predvečer 85. rodjendana Mirka Berlakovića nedilju, 12. aprila sastao se je u Kugi velik broj ljudi, da bi bajzl do šanka skoro bio premali. Uzrok je bila prezentacija knjige „Naš Mirko”, ku je lani izdao Hrvatsko štamparsko društvo.
Hrvatska svist
„Naš Mirko” je knjiga o učitelju, kantoru i aktivistu, koč i predsjedniku Hrvatskoga štamparskoga društva, Mirku Berlakoviću, ki se je od rane mladosti do visoke starosti zalagao pred svim za hrvatski jezik i kulturu. Kot je rekla njegova unuka Katica Mesner-Kinda na početku prezentacije: On je uzrok, da zna naša obitelj hrvatski. U svojem govoru je načelnik Velikoga Borištofa Martin Karall u nastavku dodao, da Berlaković nije samo naučio vlašću obitelj hrvatsku rič, njegova hrvatska svist da je i generacijam dice ostalo zacipljeno. Med najveću zaslugu za Veliki Borištof naime vidi načelnik Karall Dvojezičnu sridnju školu. Ov za Austriju jedinstveni dvojezični sustav će kljetu pohoditi 78 dice u šesti razredi, ča je znak za uspješno djelovanje i u korist hrvatskoga jezika.
Sam velikan, rič ka je prošlu nedilju najveć puti pala, Mirko Berlaković nije mogao biti nazočan u Kugi. Mnoštvu publike, pred svim sprohodnice i sprohodniki iz svih krajev Gradišća, je poslao videoporuku iz staračkoga doma u Filežu. U ganutljivom govoru se je zahvalio Štamparskomu društvu „za ov lipi dar“.
Ov dar ima i zahvaliti glavnomu uredničtvu, kćeri Zorki Kinda-Berlaković i dugoljetnomu glavnomu uredniku Hrvatskih novin Petru Tyranu, ki su u svoji govori predstavili projekt ovakove knjige, kade je sudjelovalo 25 autoric i autorov, ki su napisale 32 prinose.
Knjiga mjesto nagrade
Kako je uopće došlo do ideje napisati knjigu, o tom je povidala Zorka Kinda-Berlaković. Ona je naime predložila knjigu, ar je mislila, da nje otac neće dostati Kulturnu nagradu, ku je sad ipak lani s Ferijem Pajrićem primio. A i svaki i svaka, ku su pitali je zaista na vrime prihvatio poziv i napisao članak o Mirku Berlakoviću. Za nju je nje otac tako slijedio i naslijedio velikane i njemu ćedu opet slijediti novi ljudi. To da je najbolje jerbinstvo velikana. Knjiga stoji ada pars pro toto, za ljude, ki su čuda učinili za gradišćanskohrvatsku zajednicu i je istovrimeno svidočanstvo, ča more pojedinac sve ostvariti, tako Kinda-Berlaković.
Petar Tyran je s druge strani predstavljao pojedine članke i autorice i autore i ovako prikazao brojne fasete šarolikoga djelovanja Mirka Berlakovića. Pred svim Berlakovićev uticaj na gramatiku se zrcali u samoj činjenici, kako se njegovo ime deklinira, o čem je Tyran pravoda isto govorio.
Za muzički okvir se je skoro od sebi razumljivo skrbila velikoborištofska Harmonija. Iako jačkarni krug jur čuda duže postoji, tamburaški sastav, ki sliši danas sastavu, je utemeljio Mirko Berlaković, a dugo je bio i predsjednik društva, koga danas pelja Rudi Berlaković. Harmonija je med govornimi točkami zabavljala poznatimi melodijami i teksti i ovako animirala i željnu publiku, da s njimi zajaču i uživaju u ovoj muziki i ovako častu djelovanje velikana Mirka Berlakovića.
TG