Kako je privlačan ponizan človik. A najodurniji je gizdav človik. Jezuš, Sin Božji postao je sluga svih. A na koncu završio je na križu, med razbojniki. I zato je dostao na nebu ime nad svakim imenom i na njegovo ime se prigne svako koljeno na nebu i na zemlji. Jer svaki, ki se uzvišuje, ponizit će se, a ki se ponizi, uzvišit će se.
U crikvu dojdu moliti dva muži, farizej i carinar. Jedan došao se je hvaliti pred Boga, a drugi kajati. „Hvalim ti Bože, da nisam takov kakovi su drugi ljudi: razbojniki, nepravičnjaki, oskrunitelji hištva, ili kakov je ov carinar. Postim se dva pute u tajednu, dajem desetinu od svega ča imam.“
A carinar se nije segurao još ni oči podignut gori, nego tukao se je po prsi govoreći: „Bože, budi milostivan meni grišniku.“
Ne bi bilo u redu, da bi jednostavno farizeja odsudili. U smislu današnjega shvaćanja bio je pošten peldodavan kršćan, odnosno Židov. Pohadjao je sinagogu, molio, mislio na siromahe, jer je desetinu davao od svega ča je imao, ali mjesto, da bi se bio zahvalio Bogu za svu tu milost, hvalio se je.