Grupa prominentnih sociolingvistov, takozvana UNESCO Ad Hoc Expert Group on Endangered Languages je 2003. ljeta objelodanila istraživački iz­vje­štaj o tom, kako odrediti vitalnost nekoga jezika i stupanj njegove ugroženosti. Pod naslovom „Language Vitality & Endangerment“ je ovo znanstveno dje­lo pristupačno zainteresiranoj pu­bliki i svim onim, kim je že­lja evaluirati stupanj vitalnosti nekoga jezika. Iz toga naime proizlazi, kako potri­bno je, da se dokumentira neki jezik, da ne bi bio pozabljen u slu­čaju da izumre. Visokokaratni sastav sociolin­gvistov i lingvističkih antropologov svitskoga ranga — Brenzinger, Dwyer, Graaf, Grinevald, Krauss, Miyaoka, Ostler, Sakiyama, Villalon, Yamamoto und Zepeda — je izdjelalo 9 faktorov na temelju kih se more odrediti sociolingvistički status neke jezične zajednice, da bi se mo­gli izviditi prioriteti za koordinirane akcije.

Podsjetimo se na ovu seriju: „U Ukrajini je već ljudi od strane Nimcev bilo ubijeno, nego ča je kolaboriralo s nji­mi, a toga nije bilo ni u koj okupiranoj zemlji u zapadnoj Europi… (i nastavimo): Zato se je daleko već ljudi iz Ukrajine borilo protiv Nimcev negoli na strani Nimcev a niti toga nije bilo niti u jednoj zaposjednutoj zapadnoeuropskoj zemlji. Velika većina Ukrajincev ki su se borili u boju, činila je to u uniformi Črljene armije. U borbi protiv Wehrmachta iz­gubilo je život već Ukraji­n­cev, nego američkih i bri­tan­cev skupa“. (T. Snyder)

U jezičnu memoriju se s vrimenom ugravira špecifično znanje o društvu i sredini, u koj živi človik i u koj on hasnuje jezik. Znanje je akumulirano u riči. Kad človik hasnuje riči, on istovrimeno predjeluje, strukturira i konzervira zna­nje. Tako si človik stvara svoj karakterističan po­gled na svit. Sli­ku o svitu človik ste­če u svojoj ekolin­gvističkoj sredini (prisp. Grenob­le 2011, Schiffman 2009/­2006).