Predsjedniki i potpredsjedn­i­ki šesterih narodnosnih Savjetov austrijskih narodnih grup srijedu, 13. septembra su pri konferenciji za medije u Komenský školi u Beču potribovali mjere za daljnji razvitak u austrijskoj narod­nosnoj politiki. Konferencija predsjednikov — ka kao tak­o­va želji biti usidrena u novom Zakonu o narodni grupa, da je većkrat potribovala noveli­ranje ovoga zakona iz 1976. ljeta, valoriziranje subvencijov, reforme u školstvu i no­vi način u znantno višem po­d­upiranju manjinskoga tiska.

BEČ — Na presskonferenciji u Komenský-školi u bečkoj Schützengasseu 3. kotaru pred­sjedniki ods. potpredsjedniki Savjetov šest autohtonih narod­nih grup u Au­striji su predsta­vili predloge kako triba čim prije poboljšati i pravne polo­žaje narodnih grup. Ovi su informirali zastupnike medijov da su razgovarali na različni ra­zina, „ali otkada su se političke stranke u Austriji ujedinali za rješenje o postavljanju dvojezičnih seoskih tablic u Koruškoj, da se već ništ ne giblje“.

Cilj je bio ove presice da u­pozori na ovu problematiku još pred izbori u Nacionalno vijeće (15. oktobra), je rekao predsjednik hrvatskoga Savj­e­ta i narodni grupa, Martin Iva­n­čić, ki je jasno ustanovio da se kod Zakona o narodni gru­pa „zapravo nije ništa pr­e­mi­nilo, na području školstva je ja­ko te­ško, da se realiziraju na­­ša potri­bovanja, isto valja i za su­b­ven­cije i za medije. Redovi­to ras­pravljamo ali rezulta­tov nije. Zbog toga sada oček­u­je­mo da kandidati i kandidati­ce za izbore u Parlament daju svoj stav o svi ovi na­ši potribo­vanji!“

Kako je rekao Martin Ivan­čić su sastavili listu mjerov, ke potribuju od odgovornih političarov. U prvom redu su to točke, ke se tiču Zakona o na­rodni grupa. Kao prvo tribao bi se obavezno proširiti teritori­jal­ni princip, polag koga ima­ju pripadniki narodne grupe odredjena prava. Do sada je ta­ko da ov teritorijalni princip ograni­čuje prava gradišćanskih Hrvatov isključivo na Gradiš­će. „Ov teritorijalni princip bi se morao proširiti takaj i na re­gi­je u ki živi odre­djeni broj pr­i­padnikov hrvatske ili sloven­ske ili drugih narodnih grup“, je rekao Martin Ivan­čić i do­dao da to na­ravno valja i za školstvo, ko je da sada isto ograni­č­e­no samo na Gradišće u pogledu na pr­a­va gradišćanskih Hrvatov. Uza toga je i noveliranje Zakona o tisku važna točka na toj listi potribovanj. U vezi s tim je rekao „…potri­bujemo da se načini paragraf u kom se predvidjaju posebne mjere za medije narodnih gru­p“.

Presica je bila u Komenský-školi Čehov i Slovakov u Be­ču. Ovu školu bi kanili pretvo­riti u skupnu školu za sve autohtone manjine Austrije. Posebnu pažnju pri ovoj presici su posvetili i narodnim grupam u Beču, kako je rekao Ivančić uz ostalo „imamo jednu trećinu gradišćanskih Hrvatov u Beču, a Čehi i Slovaki su jur odavno bili dio temeljnoga ko­s­tura Grada Beča“. S pogledom na gradišćanske Hrvate je Ivančić ustanovio  „…svaki ki ostavlja svoje domaće selo je pak kaštigan jer svoju kulturu već ne smi gajiti“. S pogledom na Gradišće je ustanovio da „onde imamo jako širok spektar školskoga sistema, a općine su puno učinile za dvojezične čuvarnice“. Ali je bio vrlo ja­san i oštar u svojoj konstataciji „Za narodnosna prava je ovo bila perioda Savezne vlade ka nije postigla nikakove rezultate — a financijska potpora je jur duga ljeta diboko smrznuta!“ S pogledom na Beč Ivančić je ustanovio da „ovde živi produktivniji, jer mladji dio hrvat­ske narodne grupe“.

Dogovoreno ili ne — državna tajnica Muna Duzdar (Spö) je po kritiki zastupnikov narodnih grup nazvistila u dnevniku Der Standard, da kani povišiti podupiranje za autohtone ma­njine u Austriji, i to od 3,8 na 4,5 milijuni E godišnje. Ali je odmah i dodala, da nije sigurno će li za to dostati većinu i nije jasno gdo će sastaviti no­vu vladu. Ovo bi značilo da bi po uhodanom ključu sva hrvat­ska društva skupa hipotetski dostala ukupno 136.000 E već na ljeto. Samo za prispodobu: Hrvatsko štamparsko društvo će ubuduće (po najavljenom ukidanju „žive subvencije“ i polag stope podražanja na svi područji) samo tribati kih 300- 400.000 E godišnje. Ako se pak još i razmišlja o intenzivi­ranju kvalitete i opsega Hrvat­skih novin, onda ča do pol milijuna eurov godišnje.

Potpredsjednik slovenskoga Savjeta o narodni grupa, Bernard Sadovnik je potribovao osnovne škole za narodne gru­pe u Beču a takaj i noveliranje zakona o podupiranju tiskanic. Slovenci su takaj u velikom financijskom škripcu zbog svojega tajednika Novice, ki more samo zato preživiti, jer Repub­lika Slovenija daje za nju viso­ku financijsku pomoć, znatno već nego daje Austrija. „Ako nijedan već ne govori, piše na dotičnom jeziku, onda je na­rodna grupa degradirana samo na folklor“ je rekao Sadovnik i je potribovao, da se državna potpora mora barem podupla­ti, dakle od sada 3,8 na 7,6 mi­lijuni E godišnje. U pogledu na narodne grupe uopće, Sadovnik je naglasio kako „mi se vidimo kao pacemaker/sr­ča­ni stimulator (Herzschrittmacher) ove Europe“.

Zastupnik madjarske naro­d­ne grupe Jozsef Hollós je re­kao „ako npr. u Budimpešti ima austrijske škole, zač ne bi u Beču imalo madjarske, hrvatske, slovenske itd. škole?“ a zastupnik romske narodne grupe Andreas Sárkőzi je re­kao, da se je situacija Romov pravoda preminila od 1993. ljeta kada su službeno priznati kao šesta autohtona narodna grupa u Austriji. U medjuvrimenu je raspušćeno Društvo Romov u Gradišću, ali je ne­ke od tih zadać preuzelo „Van­školsko djelovanje Romov u Gradišću“. Zastupnica slova­čke narodne grupe Ingrid Ko­n­rad je situaciju svojega klijentela u školskom području ve­zala direktno uz češku, jer nje­va dica idu skupa u Komen­ský-školu.

(uredn.)