Sve ča će biti bolje u novom 2023. ljetu – iz optimističkoga gledišća!

Gdo bi nam branio optimizam u upravo započetom ljetu. Nije nas li optimizam sprohadjao zapravo kroz već od 500 ljet otkad su se naši praoci i pramajke otpravili piše ili znamda uz volovsku zapregu na put u novu domovinu, ku su im tadašnji vlastelini i njevi lokatori, dakle vabljači obećali, kad su ih iz stare domovine peljali prema sjeveru, prik rijekov i brigov, kroz loze i doline, pa stari povijesni puti i staza? Nije li ih tada peljalo i ufanje za mirniji život, za slobodom i za bolju litinju i brojnije črede blaga – pernatoga i rogatoga?

Znatno veće veselje je treto mjesto nego drugo pred četirimi ljeti

Završilo je svitsko prvenstvo (SP) u nogometu, ko su ljetos u kasnu jesen održali u istočnoafričkoj maloj ali tim bogatijoj državici Katar. Bilo je puno kritike jur pred ovim SP-om, o tom kako u ovoj zemlji nima nikakove demokracije, kako su onde žene bez prava, da je tisuće ljudi, stranih djelačev poginulo pri izgradnji brojnih stadionov odnosno cijele potribne infrastrukture za ove nogometne utakmice u zemlji ka do sada nije imala ni blage veze s nogometom, da se je ucjenjivalo i podmitilo, korumpiralo i politički i gospodarski interveniralo. Ova predbacivanja idu još i do Europskoga parlamenta, kade da je Katar navodno potmitio vrhunske europske zastupnike na čelu s potpredsjednicom Evom Kilili, ča se jur istraživa i se čini da su to jur i dokazali.

Ča imamo od Schengena ako se svenek kontroliraju granice?

Austrijsko „da“ hrvatskomu pristupu Schengenu je svakako bila jedna od najboljih visti prošloga tajedna. Ne samo za Hrvatsku i nje stanovnike, nego i za Austrijance i ostale Europejce i Europejke. Austrijsko „ne“ pristupu Bugarske i Rumunjske Schengenu je pravoda čemerna vist pred svim i za Austriju. Jer jedna od posljedic bi mogla biti, da Rumunjska ubuduće ograničava ili otežava pristup rumunjskih podvarateljic u Austriji, pred svim i u Gradišću. Onda ćemo lipo gledati!

Ako ne govorimo niti pišemo niti čitamo naš jezik ćemo ga izgubiti

U mnogi usti, bolje rečeno na jeziku i usnica su nedalekoj u prošlosti bili riči kako social media, podcast ili uz ostalo i e-book i e-novine. A moguće Vam je jur u oči palo ili u čekaonici kod vračitelj/ice (pred svim i zubara/ ice), u prazniki ili odmoru na plaži ili u odjelu u vlaku, kupe-u: to čitanje na ekranu laptopa ili ipada je relativno brzo došlo opet izvan mode. Kako puno novoga i modernoga, trendsetteri su se odmah poslužili ovih novotarijov i su svojim bližnjim pred cijelim svitom pokazali, kako su moderni i otvoreni prema novomu.

Zagreb tri dane pun gradišćanskohrvatskih temov ino ljudi!

Moglo bi se reći da je prošli produženi vikend čvrsto bio „u ruka“ gradišćanskih Hrvatov. U četvrtak 24. novembra Zajednica Austrijanaca u Hrvatskoj je pozvala u svoje društvene prostorije u Palmotićevoj 20/I na okrugli stol s temom „Austrijski i gradišćanskohrvatski interkulturni dijalozi – primjer dobre prakse. Ovom prilikom su tri študentice izvanredne profesorice na Zagrebačkom filozofskom fakultetu, dr. sc. Marijete Rajković Iveta (Nives Stipić, Valentina Jagetić i Adrijana Puškarić) prikazale aktivnosti ke provodu udruge gradišćanskih Hrvatov u Gradišću i Beču s ciljem očuvanja i promoviranja gradišćanskohrvatske, austrijske i hrvatske kulture. Ova predavanja slušati je bilo kao da gledamo poznatu skulpturu, ku vrlo dobro znamo – ali se ovput na nju bacilo svitlo iz uglja, ki je za nas ipak dosta neobičan. Vrlo zanimljivo!

Gradišćanski Hrvati jedan vikend središće Slavenov iz cijele Europe

Širom Europe ima puno Slavenov – od sjevera i sjeveroistoka ča do sjeverozapada ovoga kontinenta, i od juga do jugoistoka. Ako pak gledamo na sridnju Europu, onda bi najvjerojatnije mogli reći da su gradišćanski Hrvati „sridnjoeuropski Slaveni dakle i geografski povezuju Čehe, Slovake, Poljake, Łužičke Sorbe, Kašube, Rusine, Ukrajince, Ruse i druge jur skoro pozabljene istočne i sjeverne slavenske narode sa slavenskimi narodi na jugu i jugoistoku Europe, kao na primjer Slovenci, Hrvati, Srbi, Črnogorci, Bošnjaki, Bugari, Makedonci, Pomaki i drugi.

„Ako kanite znati ča se dogadja med hrvatskimi društvi morate čitati HN”

Ne samo jezik je mnogim u gradišćanskohrvatskoj zajednici nastao pretežak, nekim, kako velu, bojsek i teško razumljiv, nego im je i manjinska tematika, politička i društvena borba za opstanak domaće hrvatske zajednice, zalaganje za kulturni i jezični opstanak nastao pretežak. Pak se širi argumentacija, dostkrat još i predbacivanje, da ljudi (već) ne razumu ov hrvatski jezik, da bi ovo u medjuvrimenu bio drugi jezik nego su se ga u četiri ljeti osnovne škole (ako uopće) i doma od roditeljev i starih starjih (ako uopće) naučili. Ali koliko mladih ljudi je imalo priliku se hrvatski dalje učiti u glavni škola ili gimnazija.

Iako nas drma tuga i žalost – moramo nastaviti i dalje koracati

Ima i tu dob u životu, kada se oprašćamo, kada velimo zbogom nekim od naših, od svojih ili od jako bliskih. Ako sudbina odjednom zasiče i nam ne daje priliku da se od nje ili njega oprašćamo a konačno i oprostimo, je bol velika, dostkrat i neizmjerna. Pogadja nas u jednom hipcu a ta trenutak je ujedno i konac, kraj svega dosadašnjega.

Mladje generacije tribale bi koristiti Jugovićevo iskustvo i njegove spoznaje

Tim da je Terezija Stojšić jednoglasno izabrana na čelo Hrvatskoga centra u Beču (HC) je preuzela predsjedničku dužnost od Tibora Jugovića, ki je 15 ljet dugo HC- a i tim stao na čelu ove krovne hrvatske organizacije u glavnom gradu Austrije, ki je po svojem načelu (Leitbild) i nakani bez sumlje „centar svih gradišćanskih i brojnih drugih Hrvatov i Hrvatic daleko prik bečkih gradskih granic“ tako s pogledom i na one dijele ove narodne grupe, ki živu u susjedni država ali su dio istoga narodnoga korpusa.

Snivaju Hrvati na Hati trnoružičin san i su još za spasiti?

Hrvatske Hate triba zbuditi iz trnoružičinoga sna. Tako bi mogli supsumirati, staviti pod zajedničke oznake dvodnevni simpozij »450 ljet Hrvati (i Hrvatice) u Novom Selu«. Hati u minuli ljeti i desetljeći, mogli bi znamda još i reći stoljeći bili su zapostavljeni u narodnosnom pogledu. Polazeći od toga da su Hati u kasnom baroku bili duhovni centar tadašnjih zapadnougarskih Hrvatov, pred svim hrvatska sela na čistom sjeveru današnje pokrajine Gradišće ali i prik državnih granic u Madjarskoj i Slovačkoj (© Nikola Benčić) onda moramo danas ustanoviti, da tu poziciju nikako nisu mogli držati. Najveći protagonisti, uz ostale, ovoga kasnoga baroka su bili Matijaš Laab i Šimon Kniefac, ali se npr. Laabov prijevod Svetoga pisma uz otpor hrvatskih subratov na Poljanci i med Dolinjimi nije mogao probiti. Jednostavno su oni bili jači pred svim i u jezičnom pogledu.