Neki gledaju Gavrila Principa za narodnoga heroja, borca za slobodu svojega naroda. Drugi pak za terorista u najobičnijem smislu riči. Spomeniki mu se postavljaju i danas još i po simpozija ga stavljaju kao jednu točku programa u 100-ljetno spominjanje na Prvi svitski boj. Mnogobrojne člane obitelji Princip je austrijska policija uhapsila i poslala u uze.
Nedilju, 28. junija 1914., po srpskom kalendaru 15. junija na Vidovdan, je Gavrilo Princip (ne Prinčip!, 1894.-1918.), bosanski srpski djak, ki je u 20. ljetu svojega života izvršio atentat na prijestolonasljednika Austro-Ugarske Monarhije Franca Ferdinanda i njegovu ženu Sofiju u Sarajevu. Atentatora i njegove tovaruše, jer nije bio sām na svojem poslu, su uhapsili na licu mjesta, a drugi dan još oko 200 ljudi, u prvom redu Srbijance po narodnosti.
Prve sirotice boja dakle bila su dica prijestolonasljednika: Maksimilijan, Ernest i Sofija.
Prilično brzo su atentatori, jur u oktobru došli pred sud, na čelu s optuženiki: Gavrilo Princip, Nedeljko Čabrinović i Trifko Grabež. Pri procesu se je ispostavilo, da su dostali iz Beograda revolvere, bombe iz Kraguljevca i fiole za ciankali (za svaki slučaj, ki ali nije djelovao). Bili su člani „Mlade Bosne“, bosanske revolucionarne mladinske organizacije, ke su peljali oficiri iz srpske tajne organizacije „Črne ruke“ i uvježbali je na oružju. Za slogen su imali krilaticu: „Ujedinjenje ili smrt“, cilj ujedinjenja svih južnih Slavenov u jednoj velikoj državi.
Gimnaziju je Princip završio vrlo dobrim uspjehom u Beogradu. Pošto Princip za vrime procesa po neki još nije bio 20 ljet star ga nisu mogli po austrijskom pravu odsuditi na smrt. Odsudili su ga na 20 ljet uze i došao u tvrdjavu Theresienstadt u Češkoj. Držali su ga u izolaciji u škuroj i vlažnoj kamrici, tako da je vrijeda obetežao i 28. aprila 1918. preminuo od tuberkoloze kostiju. Pred smrću su mu morali amputirati desnu ruku.
Zakopali su ga, kako je to običaj u takovi slučaji, anonimno. Ali austrijski soldat Čeh, František Löbl je našao grob i dostao od vojničkoga zapovidničtva nalog, da mu zemaljske ostatke odnesu na katoličansko groblje u Theresienstadtu od čega si je on, protiv zapovidi, načinio skicu, po koj su po boju 9. junija 1920. ekshumirali ostatke i premjestili na Koševo, u kapelu „Vidovdanski heroji“ u Sarajevu, kade mu je postavljena i spomenploča.
Mnogobrojne člane obitelji Princip je austrijska policija uhapsila, poslala u uze, jer su pretpostavljali, da su i oni bili upleteni u atentat, a brate Jovu i Nikolu zataknuli u logor Arad (danas Rumunjska). Nikolu, vračitelja, za vrime Drugoga svitskog boja su ustaše ustriljili. Dajki i onda se je priminjivao princip „rodbinskoga jamstva“, kako kašnje u svi diktatorski režimi.
U Sarajevu se planira održati ljetos veliki simpozij u spomen tih dogadjajev.
Srbija kani postaviti 28. junija 2014. spomenik na Kalemegdanu u Beogradu.
(NB)