Židovi su bili najmarljiviji u madjarizaciji. Početo od ljeta 1844. mladi u Pešti osnivaju „Magyaritó Egylet“ (Društvo za madjarizaciju), no ugarsko društvo im nije došlo jako u susret. U Ugarskoj je Győző Istóczy u parlamentu načinjao propagandu protiv novodoseljenih Židovov iz Galicije i Ukrajine i istočnih krajin Monarhije. A propagandi su dogadjaji u Tiszaeszláru podžgali protivžidovske ćuti do visokoga plamena. U toj debati je sudjelovao i farnik u Židanu Ivan Mušković s polemičnom raspravom, ku mu je jurski biškup dao konfiscirati. U Austriji je Karl Lueger gradio cijelu svoju propagandu u Beču na slične temelje kao Istóczy u ugarskom parlamentu. Naš prvi priznatiji prozaist Mate Karal je jednu od svojih crtic posvetio toj tematiki. Ali bilo bi svakako krivo i nepravično suditi o toj tematiki s današnjega holocaust gledišća.
U Naši novina se antisemitizam za vrime boja pojavi u obliku inzerata 1915. ljeta kao: Keršćani! Kod keršćanov kupovajte! budeći tako anti stav protiv činzov, ke su si prosili židovski lodnari na zapisano dugovanje. Ta reklama se od toga vrimena redovito pojavljuje u novina.
Gradišćanskohrvatske Naše novine oduravanjem daju vist kako Rusi (morebit propaganda) pred svoji linija na frontu tiraju Židove, da bi se za njimi mogli ušuljati u austrijske linije. Shranjeni antisemitizam ali moremo naslutiti i u visti, kada novine glasovitoga talijanskoga pjesnika, oduravatelja Austrije D’Annunzija otkrivaju kao poljskoga Židova iz Galicije imenom Rappaport.
Od 1917. ljeta se pojavljuju pak visti, da Židovi protestiraju protiv gospodarov, ki potribuju višu cijenu za svoje poljodjelske produkte, a to ide u prvom redu protiv židovskih med-tršcev. Kako vidite se radjaju protivnosti iz nategnutoga stanja na prehrambenom i opskrbiteljskom polju. A od 1918. se izoštri konflikt med Židovi i duhovniki, ki se gledaju za peljače kršćanskoga seljačkoga ljudstva po riči Sv. Pisma: Udrit ću na pastira i razbignut ćedu se ovce! Ali i za tom tematikom se skriva problematika povišenja cijenov za svakidanji život.
Pri kraju boja pak se mora na tapetu postaviti pitanje pod naslovom „Večno pitanje“ (Naše novine 1918./355) iz diskusije ugarskoga parlamenta. Ali u debati se razlikuje med tzv. dobrimi, poštenimi Židovi starodoseljenikov i novimi špekulanti. U toj debati se ali pokaže i na odgovornost židovske zajednice, kada su njeve huncutarije (Gaunereien) podloga za antisemitizam.
Ali svakako je nepravično i pogrišno zbog toga nek Židovom porinuti krivicu. U čemu se vidi krivica:
- Da su se i kršćani naučili, da nek bedasti ljudi idu na front, spametni se znaju ugnuti,
- Širenje prevare, ponevjerenja, nepravičnosti, nepravično povišenje cijenov — sve se je na veliko histerično porinulo njim.
- Pak širenje protivbojne propagande u novina, rušenje morala, ke su većinom bile u židovski ruka.
Potribuje se rješenje: Ali ovde nekate misliti na kakova progonstva ali druga silovita sredstva! To se ne bi dostojilo keršćanskomu ljudstvu i protivilo bi se keršćanskoj veri.
U Prvom svitskom boju je bio veliki broj samovoljnih jednoljetnih židovskih vojakov. Oni su od 1916. ljeta zbog nenadijanoga produženja boja med oficiri dostali sve veću funkciju i zadaću, jer su drugi u prvi ljeti boja kao hrabri vitezi poginuli na frontu. Osobito su pozvani u službu liječniki, veterinari, patikari, gospodarstveni i trgovački stručnjaki. U ti zadaća su Židovi bili zastupani iznad prosjeka, a to more biti i uzrok za pretirani antisemitizam za vrime Ugarske Sovjetske Republike 1919. ljeta.
(NB)