Človik si konstruira svoj svit. To tvrdi uz druge znanstvenike i Paul Watzlawick (1921. - 2007.), austrijanski psihoterapeut i komunikolog, ki je u nimškogovorećem području nastao poznat na temelju svojih publikacijov u vezi s teorijom komunikacije i u pogledu radikalnoga konstruktivizma. Jedno od njegovih najpoznatijih djel se zove »Vodič, kako nastati nesrićan/ Anleitung zum Unglücklichsein«.
U drugoj knjigi »Kako realan je realitet/Wie wirklich ist die Wirklichkeit« se je Paul Watzlawick bavio tim, kako si človik konstruira svoju istinu, da se ne bi izgubio u besmislenosti. To znači, da človik stavlja u relaciju fakte, ki ne moraju obavezno korelirati. Primjerov za teoriju takozvanoga radikalnoga konstruktivizma je mnogo, ali osebujno plastičan je po Watzlawicku doživljaj kucka dobermana, ki je rado ručevao mliko. Gospodar kucka je svojega dobermana svako jutro pušćao u vrt na potripčinu. U medjuvrimenu je gospodar napunio kucinju zdjelicu s mlikom. Čim se je kucak vrnuo iz vrta, je bižao svojoj zdjelici i s apetitom pio svoje mliko. Jednoga jutra je gospodaru sfalilo mliko. Doberman je kot obično protekao svojoj zdjelici, ka je ali bila prazna. Zvana sebe se je opet otpravio u vrt, da bi još jedan put obavio potripčinu. Ali iz praznoga mehura je došlo samo par kapljic. Protekao je opet u stan svojoj zdjelici, ka je ipak bila prazna.
Watzlawick zaključuje iz toga, da se realitet očituje stoprv, kad konstrukt vlašćega svita kolabira, ar već ne odgovara struktura. Realitet, u kom je živio doberman, je bio sljedeći: „Ako protečem u vrt, onde obavim svoju potripčinu, a pak se vrnem u stan, me čeka mliko u zdjelici“. Doberman ne realizira, da ne postoji veza med njegovim boravkom u vrtu i mlikom u zdjelici. I tako on još jednoč biži u vrt, da bi došao do svojega mlika. Mi, ki situaciju gledamo izvana, znamo, da i šesti big u vrt ne bi dočarao mliko u zdjelicu. Ali potpuno zbludjeni, konsternirani kucak to ne razumi.
Doberman stvara krive zaključke kot i človik. On konstruiranu istinu drži za pravu istinu. Človik si na temelju iskustva konstruira strukture, da bi imao polazne točke za svoje reakcije.
Čitajte drugi put, ča se dogodi, kad prestaje funkcionirati konstrukcija istine.
(Agnjica Schuster)