Nije svakidanje, kako bi se to zapravo od zastupnikov narodnih grup moglo očekivati da su svi jednoga mišljenja ako ide za ispunjenje manjinskih prav i da se konačno nešto kreće da bi se poboljšala njeva situacija. Evo, sada je postignut jednoglasni sporazum svih šest Savjetov (autohtonih) narodnih grup u Austriji. Zaključili su rezoluciju za podupiranje štampe a druga rezolucija se tiče noveliranje zakona za privatne škole. A treti je zajednički zaključak, da su se svi Savjeti priključili rezoluciji Orf-vijeća publike o dodatnoj televizijskoj emisiji o narodni grupa. Pol ure dodatne emisije o narodni grupa u tajednu na Orf 2 ili Orf III.
Ovo je zapravo jur veliko postignuće, iako se to za laike čini zapravo po sebi razumljivo, da bi ovo svi odobrili. No nije tako bilo u prošlosti — morala je svom stići voda do vrata da su sada privoljili u zajedničke zahtjeve.
No, euforični zato ne tribamo biti nijedan. Ovo su rezolucije, kakovih narodnosni Savjeti još nisu čuda puti sastavili i odobrili. Znamo iz drugih područjev da je bezbroj rezolucijov prošlo u zrak i se je rasprašilo kao muka u vjetru ili „pazdac u rešetu“. Ova nova Savezna vlada će morati stoprv pridobiti povjerenje narodnih grup, jer jedna za drugom su dosadašnje vlade držale narodne grupe za norca. Bilo je bezbroj djelatnih grup, stručnih gremijov i još već sastankov s navodnim ciljem da se izdjela skupni katalog potribovanj. Oni ki su bili već činovnički nastrojeni su se jako zaufali u to i su (barem) tako činili kao da bi to sve bilo mišljeno ozbiljno. Oni ki su jur imali već iskustva sa službenom manjinskom politikom, to jur od početka nisu kanili tako pravo vjerovati. A ispostavilo se je da je njeva skepsa bila apsolutno opravdana. Bilo je to samo odugovlačenje i zaslipljenje pojedinih Savjetov, kamuflaža i pokazivanje na navodnu dobru volju. Od svega toga ništ nije ostalo — samo da su brojni savjetniki mogli obračunati putne stroške, a moguće još i dnevnice. Gdo zna koliko dobrih idejov se je tada zabilježilo i predalo nadležnim činovnikom u Saveznom kancelarstvu. Bogzna kade je to završilo i je li to uopće došlo nekamo kade bi se to moglo pohraniti.
Činjenica je da su tom bile neuspješne stara i još starija i od nje još starija vlada, zato kad nisu kanile, kad svaka je kanila „nanovo pronajti oganj odnosno kolo“. Dakle opet sve od početka. Ali ima samo još nekoliko savjetnikov bilo kih političkih farbov, ki su jur sve prošli a sada će im znamda puknuti ovratnik, krogn. Ovim je to uglavnom zadnji mandat u Savjetu. A gdo si jur rado priznaje da nije ništ postignuo u desetljeća dugom (već ili manje) angažiranom zalaganju za narodne grupe. Daj da i ovput ne bude opet po geslu „ako se ništ ne stane se i nadalje ništ neće stati!“