S objavljenimi subvencijami bile iz Hrvatske ili saveznoga kancelarstva se polako ili brže iskristaliziraju projekti, ke smimo 2024. ljeta čekati.
Neke smo veljek na početku ljeta smili upoznati, tako na primjer prošireni program za austrijske autohtone manjine: Bolja ili gledanija vrimena u televiziji i dvi ure svake srijede, kade se čuje, kako „glušu“ naše narodne grupe. Te pred svim glušu kot na Narodnom radiju ili slični programi u drugi zemlja. Dodatnoga moderiranoga konteksta nije. „Nek živi ljubav“ valja srijedom navečer kot
pandan „Atemlos durch die Nacht“. To će se ljubiteljem šlagerov sigurno viditi. Cilj proširiti vidljivost ili barem nesvisno površinsko znanje u većinskom stanovničtvu će se tim ugodati. To valja isto za dvojezične maše u radiju i televiziji (kot prošli tajedan iz Čembe) ili nastupi Hrvatov u gledani emisija kot na primjer nastup klape Dičaki kod Svitlo u škurinu. Sve to je važno.
Kad ovo pišem se vozim busom, ne srijedom navečer, nego rano jutro – ali vrime je zapravo svejedno, ar bi se to uvijek moglo stati – i uprav sam slušala Senza una donna jačkara Zucchero. Pretpostavljam da Ö3 nima inicijativu za talijanski jezik. Ovde jezik jednostavno ne igra ulogu, ali nas podsvisno povezuje s tom zemljom i jezikom. Na jugu Gradišća to valja sigurno isto za Dragovićevu Tužna je noć ili za odredjene hite Olivera Dragojevića, ke je prosječni Austrijanac slušao na odmoru u Hrvatskoj. „Te melodije su tako lipe“. Iskreno sada, koliko puti ste to jur čuli? Svaka ura jedan hit na jeziku narodnih grup. Kako bi se veselila, da bi nasred dana čula Gelem, gelem? Onda ne bi morala svisno srijedom nažgati (ili ugasiti).
Novi trend za većom vidljivošću je kot se čini žilavi posao za one, ke se zato boru. Ne bi smio biti. Plasirati jezike i sadržaje narodnih grup na većinska mjesta, na primjer ponuditi formulare na jeziki narodnih grup – kot su nedavno odbili prijedlog Zelenih u zemaljskom saboru – ili barem za alibi pričvrstiti većjezične natpise na zgrada zapravo nije manjinsko(politički) posao, nego par djelatnih uri profesionalne tumačice i kumaj ćutljive izdavanja za državni proračun. Ovo bi moglo biti prilično lakocjeni uzus, s kim bi se npr. Zemlja Gradišće mogla i internacionalno istaknuti, ako ne veljek korisno reklamirati.
Ar zaistinu koristi ima narodna grupa od ciljanih projektov. To su mali projekti, ki obrazuju ljude, nudjaju sadržaje za govornice i govornike. To su i ovi mučni projekti, ki obavezno tribaju čuda časa i znanja, koč i pinez. Na koncu su morebit imali uticaj na deset ljudi, to ali trajno. To su projekti, kade su ljudi aktivno uvezani, i kade ćedu se potom morebit odlučiti se sami zalagati. Uz to naravno neka slušaju hrvatsku mužiku srijedom navečer. Ili ... ili nije rješenje. I ... i mora biti cilj.