Čim je gradišćanskohrvatski jezik proglašen službenim jezikom, je jeziku dodiljen oficijelan status. Ali to je samo kapljica na vruć kamen, ar dodi­ljenje jezičnih prav ne znači, da je neka manjina rehabilitirana i od onoga hipca početo pri­hvaća ono, ča joj je po­nudjeno, a pak su svi jezični problemi izbrisani. To vidimo na primjeru gradišćanskohrvatske situacije.

 

Jezična prava nisu dost
Ugledni austrijanski ­lin­g­­visti, Wolfgang Dress­ler i Rudolf de Cillia, velu, da vlasti sa svojom tolerancijom obično ka­snu, tako da demokrati­čan pristup nije svenek garancija za opstanak jezika. I tako Suzanne Romaine, sociolingvisti­ca na sve­učilišću u Oxfordu, opisuje tu problematiku na primjeru Baskov u Špa­njolskoj. Baski svoj jezik ne hasnuju u javnosti, u administraciji. Ali ne znamda zato, kad im je prepovidano, nego zato, kad im zbog manjk­a­ve jezične izobrazbe nije po­znata stručna terminologija, ka bi im bila potribna za administraciju. Ovo je tipično i za gradišćanskohrvatsku situaciju. Običnomu Gradišćanskomu Hrvatu fali znanje pravne terminologije u svojem jeziku. On se različne stručne terminologije u školi ne uči, a zvana toga u mnogi stručni područji falu stručni nazivi.

 

Zakon o narodni grupa
Zakon o narodni grupa se oficijelno zove „Bundesgesetz über die Rechtsstellung der Volksgruppen in Österreich“. On je donešen 1976. ljeta i je kontinuirano adaptiran. U njem je u odredba regulirana zaštita o austrijanski manjina. Tako je u tom zakonu govora o savjeti za narodne grupe, o podupira­nji narodnih grup, o topografski natpisi u područji, kade one živu i o propisi, ki naližu službeni jezik.

 

Interesi manjine
Savjeti za narodne grupe su potribni zato, da saveznoj vladi davaju preporuke u pogledu na best practice rješe­nja. Pritom mora biti zagarantirano, da su kotrigi savjetov samo onakove peršone, ke ćedu zastupati interese narodne grupe u skladu sa zakonom o narodni grupa. Subvencije za narodne grupe neka pripadnikom narodnih grup omoguću ishasnovanje  jezičnih prav. Topografski natpisi moraju biti pričvršćeni u jeziki manjin u oni područji, u ki živu manjine. Hrvatski, slovenski ili ugarski jezik mo­raju dodatno nimškomu jeziku biti dopušćani kot službeni jeziki.

 

Savjeti za narodne grupe
Med austrijanskimi manjinski­mi organizacijami su savjeti za narodne grupe jako raskri­čani. Svenek nanovič su podvrgnuti kritiki. Pod partijskopolitičkim uticajem oni na ineficijentan način zastupaju in­terese ma­njin. Pokidob da savjetodavni gremiji kontinu­irano lukriraju pinezna sred­stva, se javljaju i ona društva, kim nije intencija dobrosta­nje manjine. Osebito kanu u ovom gremiju biti zastupane i velike stranke, i tako subvencije za austrijanske ma­njine nerijetko završavaju u moš­nja političkih strankov. Čitajte drugi put o tom, ča medju­na­rodno pravo govori o čuva­nju manjin.

(Agnjica Csenar-Schuster)

Kategorije