Pred oko 1.500-imi ljeti je utemeljitelj reda benediktincev, Benedikt iz Nursije (480.-547.), isformulirao pravila redovničkoga žitka, ka su tako iskušena, da valjaju i dandanas. Ona sadržavaju moderne mudrosti za jednostavan i ispunjen žitak.

Lijenost ni pred jedan i pol tisućljeća nije bio kavalirski delikt. Za Benedikta lijen človik ne prihvaća obaveze, nego velik dio dužnosti ostavlja drugim i tako koncem konca živi na njeve stro­ške. Gdo se na ta na­čin ugiba problemom, on nima vlašće orijentacije. Rješenje glasi: Odložiti pasivnost i angažirati se!

Zdvajanje nije rješenje za ništ, svejedno kako zapo­stavljen, star ili betežan je neki človik. Zdvajati znači, zdivati na sve negativno. To je otrov za vlašću dušu, a potkopava i sve odnose. Za Benedikta je brundanje destruktivno. On predlaže, da človik svoje negativne misli zgrabi i razbije na Kristušu.

Generacije, mladi i stari dr­u­štva, ćedu se bolje razumi­ti, ako jedan drugoga cijenu, i onda ako su njeva mišljenja različna. Starji mirno moru mladje pitati za tanač. Uopće je tanačiti se s drugimi bitno za socijalnu interakciju. Odlu­ke koncem konca človik ionako sam mora donesti i pre­uze­ti odgovornost i konzekvencije. Savjetodavac je pozvan izraziti svoje mišljenje, ali potom mu je dužnost povući se.

Svadjati je potribno, ali ne smi nastati vrlina. Ako se je gdo s kim svadio, neka još pred zalaskom sunca sklopi mir s njim. Nije normalno i zdravo prepričiti svadju. Svadjom se moru raščistiti pogledi. Ali je potribno pravodobno završiti konflikt i pogoditi se. Samo onda človiku more biti noć laka, a probuditi će se jutro dobre volje. Za Benedikta su svi posli ravnopravni. Na priliku nijedan nije bio izuzet, da vrši kuhinj­sku službu. Gdo nije bio u stanju sve sam udjelati, on je dostao pomagača, da ne bi zdvojio. Zato je pošteno, prositi za pomoć ili organizirati si potporu. Is­tro­šiti se, nije vrlina.

Opat je dužan biti milo­srdan. S mjerom i ljubezno neka opominja druge. Benedikt ljudem u pe­ljajući funkcija savjetuje kvalificirano ponašanje i veliko znanje. Oni neka bu­du dalekovidni i inovativni, kade je dotrajalo staro, a konzervativni onde, ka­de su se metode i postupki iskazali, da su iskušani.

Človik se neka trudi, da popravi svoje falinge i poboljšava slabe strani. Dobar šef od svojih suradnikov ne po­tribuje preveć, a ni premalo. Jaki neka imaju izazov, a slabi neka ne izgubu snagu i volju. Ki je siromašan i nima ničega, ča more darovati, on još svenek ima ljubeznu rič. Ona je već vridna nego najdragocjenija milostinja. Velikodušnost nije posao debele mošnje, nego srca.

(Agnjica Schuster)