Na Dan jezikov održali su u Djelačkoj komori simpozij s naslovom „Već jezikov u medije”. Stručnimi izlaganji slijedile su podijske diskusije i primjeri iz prakse.

Beč – Austrija je bila i će i nadalje biti većjezična. A za veliki dio stanovničtva, u Beču još i za polovicu ljudi, je normalno da s malih nog čuje različne jezike i je more i primijeniti u odredjeni situacija. Mnogi ada poznaju sljedeće: Odrastaš u Austriji, tvoji roditelji se pomi- naju s tobom na drugom jeziku. A to pred svim doma. Drugačije ostaje ta jezik nevidljiv. U me- diji čuda puti nije moguće, da se sprogovaraju imena pravilno (Hergovihhhhha smo u prošli tajedni dost čuli), da bi se redo- vito čuo drugi jezik je za mnoge ljude nezamisivo.

„Granice mojega jezika su granice mojega svita”, rekao je filozof Ludwig Wittgenstein. Lingvistica Nadja Kerschhofer-Puhalo koristila je ovu izreku u svojem predavanju i povezala ga je sa superdiverznim repertoarom ljudi. Uticaji na jezični repertoar ljudi da su naime masivni, a uprav znanje različnih jezikov jako varira: Dok se u školi očekuje, da dvojezično dite govori i perfektno nimškim jezikom, očekuje se na primjer u obitelji i u rodbini, da dite perfektno govori svojim prvim ne-nimškim jezikom. Med ovimi ekstremi nahadjaju se onda još različni jeziki, ke susrećuje dite svaki dan, i ke hasnuje ili samo razumi ili samo opaža. Znanje različnih jezikov da se ada nahadja na dužičkoj skali od znanja jezika do sposobnosti aktivne uporabe.

Uloga medijev u superdiverznom društvu

Kerschhofer-Puhalo posvetila se je u svojem istraživanju pred svim videi na TikToku, ki opisuju vlašću perspektivu (POV) većjezičnih ljudi. Gradišćanskohrvatski svit dostaje mali uvid u „ta perspective od view” na već ne tako aktivnoj Instragram-stranici memes_iz_Gradišća. Malo konzervativniji mediji kot tiskanice ili radio ima manje ponude za ovakovo superdiverzno društvo.

Yelizaveta Andakulova i Josef Seethaler od CMC-Instituta predstavili su malu študiju o većjezični mediji u Austriji, ku su mogli financirati s pinezi, ki su dostali 2020. ljeta – „kad je najednoč bilo važno znati, kako informirati ljude na drugi ne-nimški jeziki”. Seethaler je apelirao na važnost te teme. Neki rezultati te študije: 43% ljudi s ne-nimškim prvim jezikom ne zna, da postoji ponuda na njevi jeziki. Ča je isto zanimljivo: Ljudi su nezadovoljni s ponudom medijev, ali natprosječno zadovoljni sa sadržaji, ke onde moru najti. Ukratko to znači: To ča je ovde je dobro, samo je toga premalo.

Financijska prepreka u komercijalnom sektoru

Simpozij u Djelačkoj komori bavilo se je zapravo s dvimi velikimi temami: S jedne strani, kako oblikovati većjezičnu ponudu, a s druge strani, kako uključiti različne (etničke) zajednice u medije. Na podiju su se u drugom dijelu našli odgovorni radio stanic Afrika TV, FM4 i MORE, podcasta Frauenstimmen i magazina Biber. A bilo je vrlo različnih izjavov. Dodo Rošćić od FM4 dohadja iz komercijalnoga radio-sektora, a FM4 je napravljen, da nudja program na engleskom jeziku. Ipak je začudila s nekimi izjavami: „Imati migrantsku pozadinu je cool, jezik ne tako“. Glavna urednica magazina Biber Aleksandra Tulej argumentirala je isto s komercionalnošću. Sve suradnice i suradniki imaju migrantsku pozadinu, pišu isključivo na nimškom jeziku, da bi sadržaj mogao razumiti „svaki, ki živi u Austriji“. Financije da su velika prepreka objaviti članke na već jezikov.

Kako učiti ljude, da trpu 15 sekundov nepoznatoga jezika?

Drugi gosti na podiju imali su naravno čisto druge poteškoće. Podcast Frauenstimmen snimaju migrantske žene, ke kanu sadržajem pomoći drugim ženam, ke živu u Austriji i stopr uču nimški jezik. Financije su ovde isto veliki posao, a pred svim i velike potriboće velikih radio-stanic.

Ponude OE1 da su do sada morali odbiti, ar da su potribovanja bila previsoka. Afrika TV nudja ponudu na engleskom, nimškom i drugimi jeziki i služi kao važni kanal za doseljene ljude iz Afrike. Joško Vlašić predstavio je radio-stanicu MORA i je povidao o cilju, da se ta većjezičnost Gradišća, ka se je prije mogla čuti u busu, zrcali i u radio-programu. Kako to more glušiti pokazao je s izvatkom emisije s nadarenom Tinom Nardai, ka je šikano skočila med romskim i nimškim jezikom.

Kako prikazati druge jezike prez da ljudi zgubljaju pažnju, to da je veliki izazov cijeloga koncepta. „Svist o drugi jeziki triba hrabrost“, zaključio je Matthias Schönauer od FM4-a u drugom panelu i je dao primjere iz skandinavskih radiostanic, kade se drugi jeziki duže i već puti čuju. Odgovornost nosi svaka i svaki. Triba to ohrabriti.

Tereza Grandić