Mi svi poznamo ljude, ki mislu, da svenek imaju pravo. To su oni, ki svenek moraju imati zadnju rič. To su oni, ki sve komentiraju, korigiraju i kri­­tiziraju, a to ča oni velu, mislu ili či­nu, je jedina istina. Kad se fakti mo­ru dokazati, je igrica završena, ali ne postoju za sve indicije.

Ako nas n­e­što ne tan­gira, moremo lako osta­ti mirni i se držati gesla „Spametniji popušća!“. Pritom pomaže je­d­nostavan ritual: brojiti od deset do nule i ne poslušati onoga, ki upravo inzistira na svojoj imaginaciji. Još pomaže i to, da samomu sebi velimo: „Neka bude kot je. Nijedan nije perfektan, ni ja ni on. Bog ljubi i spametnjakoviće.“ Pred­nost te metode je, da ne štrapaciramo živce i da prepričujemo mukotrpne diskusije.

Marshall B. Rosenberg je poznat za svoju nenasilnu komunikaciju. Ako recimo djelamo u timu i moramo izdjelati neki koncept, nam se more dogoditi, da ne ide sve kot po koncu. Znamda smo si mnogo trapili glavu, i sada imamo dobre prijedloge. Ipak jedna kolegica sve diskreditira. Ništ nije dost dobro, dost inovativno i vridno realizirati. Ako nam je cilj mirotvorno rješenje i ako smo dost hrabri, da naše poželjenje izrazimo otvoreno, je idealna Rosenbe­r­gova strategija. Za to je potriban razgovor s kolegicom med četirimi očima. I onda more započeti nenasilna komunikacija po četiri koraki. To znači prenošeno na prethodno opisanu situaciju, da je tabu interpretirati ili ocjenjivati. Po­tribno je u prvom koraku indiferentno opisati prosto sta­nje: „Ja sam premišljavala o našem skupnom konceptu. Mnogi prijedlogi ti se nisu vidili.“ U drugom koraku slijedi opis vla ­šće ćuti prez atakov: „Ću­tim se č­e­merno, a malo sam i zbantovana.“

U tretom koraku se o­pisuje po­tri­boća, ka proizlazi iz naše ćuti: „Bila sam osvidočena, da se koncept more realizirati na temelju mojih prijedlogov.“ Na­to se razgovorni partner prosi za konkretan postupak: „Že­ljim si, da moje prijedloge diskutiramo konstruktivno i najdemo skupno rješenje.“

Tako se more prepričiti konfrontacija i maksimirati potencijal za kompromis. Preduvjet za ta način komunikacije je otvoreno uho drugoga, drugačije ova metoda ne mo­re biti uspješna.
(Agnjica Schuster)