1. maj, Dan djela, državni praznik, je dao priliku svim političkim strankam u Austriji, da držu svoje prvomajske manifestacije, svetačnosti i da njevi vrhovni zastupniki držu govore povodom ovoga dana i da tom prilikom odbriznu svojim kontrahentom i drugim političkim partijam u borbi za vlast i im predbacivaju ča krivo djelaju. To nije ništ novoga, to je bilo zapravo svenek tako. Samo da je ovput bilo još malo oštrije, jer očekuju parlamentarne izbore — još ovo ljeto aki bi išlo po opoziciji, oporbi, odnosno kljetu, kako tvrdu vladajuće dvi stranke.
Slobodari na čelu s H.C.-om Stracheom su jasno zapuhnuli u izborni rog. Plavi lider je črljenim, črnim i zelenim jasno i glasno predbacivao, da „islamiziraju Austriju“. Ča će biti glavna točka u predstojećoj izbornoj kampanji, svejedno kada budu izbori je jasno: izbiglice, islam i muslimani kao velika pogibelj za Europu, za Zapad. Zapravo ne tribaju ništ činiti i samo čekati. Politička situacija im igra u ruke. Tribaju samo na veliki zvon obisiti svaki manji i veći skandal, nemir, kriminal ili nered u narodu i drugim pripisati krivicu za to. A sve već je onih, ki to i vjeruju. Kako znamo iz povijesnih knjig a dijelom još i iz povidanj očevidiocev je 1934. ljeta slično počelo — a gdo je masovno bižao na stranu kasnijih vlastodršcev isto znamo. Mase su bižale direktno od socijalizma u nacionalsocijalizam. Ljudi su iskali i si željili jaku osobu, čvrstu ruku — a su ju pak i dostali. Samo da je onda bilo prekasno, da bi korigirali svoju pogrišku i kratkovidnost.
Črljeni, ki su se bojali ovoga 1. maja, spominjajući se lanjskoga, kada su im svoji neprestano fućkali na bečkom prvomajskom maršu i manifestaciji pred vijećnicom i je kratko potom (morao) odstupiti SP-kancelar Werner Faymann. Slično smo dosad bili naučni samo od Narodnjakov, ki su redovito sami bili demontirali svoje vrhovne funkcionare i šefe partije. No, ovput je socijaldemokratska baza imala već pomilovanja i je kancelara Kerna ostavila nedotaknutoga. Ali zapravo je to čudo, jer on kao vrhovni menedžer pripada svemu drogumu, samo ne onomu proleterskomu ognjišću, ko želji i nadalje čuvati črljene ideje i svitonazore. Iz toga gledišća je i dosta smišno, ako se iz njegovih ust čuje „drugovi i drugarice“ (Genossen und …nossinen) a pak i čuvenu „Internacionalu“ u koj se potlačeni narod diže protiv nomenklature, velikanov i vlastelinov kao i kraljevskoga i cesarskoga dvora i poziva na „poslidnji boj“. danas Toga široko i daleko već nima!
Zeleni ćedu sigorno morati platiti ceh za unutarpolitička natezanja u Beču. Jer jedno je biti u vladi i koalirati s nekimi, ča znači stalne kompromise, ili izvana potribovati, negledeć na to je li to realistično ili fundamentalistički!