O ovoj temi, tj. o Krabatu kod Lužičkih Serbov, smo jur pisali u Hrvatski novina. Za nas je značajno i to da je ov junak branio/oslobadjao Beč 1683. od Druge Turske opsade. Nedavno je iz tiska, u izdanju naklade Bošković u Splitu, izašao povijesni roman Šimuna Šite Ćorića »Naš čovjek Krabat«.
Ov bajkoviti povijesni roman u četrdesetak kraćih pričov na stotinjak stranic opisuje životni put jednoga neobičnoga hrvatskoga človika ki je u Nimškoj poznat kao Krabat. Legenda o Krabatu inspirirala je mnoge nimške umjetnike, med njim i književnika Otfrieda Preußlera prema čijem romanu »Krabat« je 2008. ljeta snimljen film. Kako opisuje i Šimun Šito Ćorić, Krabat se je rodio prije četiri sto ljet u selu Jezernice u Žumberku, južno od Zagorja i zapadno od Zagreba, a pravo ime bilo mu je Janko Šajatović (Jezernice 1624. — Gross Särchen 1704., a pokopan je u katoličanskoj crikvi u Wittichenau, kade mu se nalazi i nadgrobna ploča). Njegovi roditelji bili su plemićkoga i uskočkoga roda. Jur prije toga spominje se njegov rod kao posjednike vinograda i proizvodjače dobrih vin, ali i kao one ki su morali bižati pred turskom navalom sa svojih ognjišćev, najprije tamo negdje iz doline Neretve, a onda iz Dalmacije, a ki se nikad nisu prestali boriti protiv neprijateljev.
Toga neobičnoga človika su još za života mnogi držali i pravim pravcatim čarobnjakom. Ćorićev roman je „priča o nepobjedivom bojniku, človiku neobjašnjivih sposobnosti, o hrabrom vitezu, a opet i dobrom človiku. ki je po uskočki ljeti u hrvatski kraji, kao traženi bojnik stigao na nimške kraljevske dvore i uz bok kralju hrabro bio teške boje. Kako je za te ljude nimškoga i sorbskoga jezika bilo malo teže izgovarati njegovo pravo ime, jednostavno su ga zvali Krabat, a ča proizlazi iz stare nimške riči Kroat/e, ka znači Hrvat. Krabata se i po toliko stoljeć (intenzivnije zadnjih desetljeć) časti kao zašćitni znak cijele nimške pokrajine Oberlausitz/Gornje Łužice.
Simo je došao kao stranac, a u Saksonskom kraljevstvu je svojimi vojnimi vještinami, poduzetničkim duhom, naravnimi i „nadnaravnimi“ sposobnosti tr upornom dobrotom, ušao u legendu i do danas ostao u spominjanji i srci tih ljudi. U Nimškoj su Krabatov lik i djelo dobro poznati i vridnovani. O njemu su Nimškoj napisane knjige, snimani su filmi, mnoga društva, škole, udruge, proizvodi (limunada, pivo, likeri, mliječni proizvodi) u lužičkoj krajini nosu njegovo ime. Krabatu u čast skladaju se pjesme i njemu na spomen jur duga ljeta održava se i festival.
Nažalost, u Hrvatskoj se o Krabatu vrlo malo zna, rijetki su čuli za ovoga hrvatskoga velikana. Ovim povijesnim romanom naslovljenim »Naš čovjek Krabat« Šimun Šito Ćorić spasio je od zaborava jednoga značajnoga Hrvata onoga vrimena, podigavši mu na ov način literarni spomenik, tr ga Hrvatom vratio u kolektivno pamćenje. Roman je toliko bajkovit i pisan tečnim rječnikom da ga se čita u jednom dahu.
(F. Vugdelija, prir. J. S.)