25. junija u Kulturnom centru Željezno priredio je HKD vrhunac tamburaškoga ljeta. Prilikom svetačne priredbe 100 ljet tamburica je kih 250 tamburašic i tamburašev stalo na pozornici.

U nedilju, 25. junija, je bilo tako daleko. Dugoočekivana svetačna priredba HKD-a „100 ljet tamburica u Gradišću” krenula je povorkom od dvorca Esterházy u kasno otpodne. Tamburica naime oficijelno svečuje 100-ljetnu obljetnicu. Na Duhe 1923. ljeta je u Pajngrtu po prvi put zaglušala tamburica pred početkom igrokaza Seoski gauženjak.

U 1930-i ljeti se osnuje u Beču tamburaško društvo Kolo. Po turneju u Gradišću slijedu tamburaški zbori u Novoj Gori, Trajštofu, Uzlopu i Dolnjoj Pulji. Nagli prekid doživi tamburica u Drugom svitskom boju. Veljek po koncu boja počinju onda školske grupe, ke rezultiraju u osnivanju daljnjih grup po cijelom Gradišću. Danas postoji prik 50 tamburaških grup med gradišćanskimi Hrvati u Austriji, Slovačkoj i Madjarskoj.

Za veliko svečevanje prilikom ove krugle obljetnice je organizator Hrvatsko kulturno društvo ada imalo jako veliki izbor. HKD riješio je ov problem javnim pozivom za sudjelivanje pri ovom svetačnom programu, kade su najbrže grupe imale osigurano mjesto u programu. Ukupno 12 grup je tako sudjelivalo na programu u Kulturnom centru u Željeznu. Iz okolice Željezna nazoči su bili Tamburica Pajngrt, Tamburica Klimpuh, vulkaprodrštofski Poljanci, Tamburica Trajštof i Tamburica Cogrštof. Iz sridnjega Gradišća došli su dolnjopuljanski Hajdenjaki, gerištofski Zelenjaki i Tamburaško i pjevačko društvo Harmonija iz Velikoga Borištofa. Južno austrijsko Gradišće je zastupalo Stinjačko kolo. A kot je rekao moderator Marin Berlaković, ne svečuju se samo 100 ljet tamburica u Gradišću nego i 100 ljet da je tamburica došla gradišćanskim Hrvatom. Zadnje tri grupe dužičkoga otpodneva su ada bile iz „proširenoga” Gradišća. HKD Gradišće iz Petrovoga Sela, Tamburaški orkestar Konjic iz Slovačke i Folklorni ansambl gradišćanskih Hrvatov Kolo Slavuj iz Beča.

HKD si je za ovu priredbu izmislio osebujno dužičak program. Aktivne grupe su se jur u 14:00 uri sastale pred dvorcem Esterházy i krenule odanle u povorki prema Kulturnomu centru. Jur na putu po željezanskoj pišačkoj zoni sprohodio je velik broj ljudi folkloraše, kako su jačili svaka grupa za sebe uz vlašće tamburaše. Pred vijećnicom pozdravio je je načelnik Željezna Thomas Steiner. Dalje je išlo u Kulturnom centru. Onde je u 15:00 počeo svetačni program, ki je otvorio predsjednik HKD-a Stanko Horvath kratkim govorom. Po prvimi pajngrčanskimi tamburaši je i govorač za narodne grupe Niki Berlaković rekao nekoliko riči. On je bio uz Reginu Petrik jedan od rijetkih zastupnikov politike. Zanimanje kod publike je zato bilo čim veće. Parket u KUZ-u je bio pun, a to prez velikoga broja izvodjačic i izvodjačev.

Marin Berlaković je peljao jako šarmantno kroz program i se je skrbio zato, da se i tako dužički program po mogućnosti ne razvuče. 3:45 uri s pauzom je na koncu durao program. Oduševljenje publike to nije zaustavilo. Morebit i zbog toga, jer je program bio osebujno šarolik u mali stilski faseta.

Moderator Berlaković je pred svakim nastupom dao kratke informacije o djelovanju društva, a sama društva su onda imala 10 minut lazno, da predstavljaju svoje djelovanje s dvimi, trimi jačkami. Od narodnih do najnovijih klapskih šlagerov iz Hrvatske, brzo ili polako odigrano, statično ili gibajuć se livo desno, u najmanje mogućem sastavu ili sa cijelim selom na pozornici, orijentirajući se na tamburaškoj sceni u Gradišću ili već u Hrvatskoj, sa zahtjevnimi ili manje zahtjevnimi aranžmani: Pristupi su bili jako različni.

S pozivom folklornih grup s tančenim težišćem je HKD još dalje proširio luk mogućnosti. Hajdenjaki, Poljanci i Kolo Slavuj prikazali su u tri koreografija različne aspekte tancev iz sridnjega Gradišća, Stinjačko kolo prikazalo je vlašću koreografiju, osnovanu na obljubljene šlagere, a Petrovišćani oduševili su starom i brzom koreografijom Bošnjačkih plesov iz okolice Pečuha.

U pauzi si je publika mogla pogledati mini-izložbu o tamburici u Gradišću. Na četiri platni su onde publiku opskrbili jako suženimi informacijami o razvitku tamburaškoga booma u Gradišću.

Priredba u KUZ-u je na svaki način pokazala, da bi ova tematika imala veliki potencijal za temeljno proučavanje povijesti, stilov i djelovanja ovoga danas najpoznatijega instrumenta gradišćanskih Hrvatov.

A i sama slika na koncu priredbe dodala je svoje: onda su svi izvodjačice i izvodjači, sigurno kih 250 ljudi, skupa na pozornici zajačili standardnu jačku svake tamburaške grupe u Gradišću: Veselo je društvo naše.

Theresa Grandić