Tomaševo priznanje: Gospodine moj i Bože moj

Mi dvojimo. U Boga. U Jezuša. U Crikvu, osebito u projdući tajedni. Smimo onda još k maši? Su crikve otvorene samo za one, ki imaju črvrstu, nepokolebljivu vjeru? Dvojiti ne znači, ne vjerovati. Gdo dvoji i ima vlašće mišljenje, gdo stavlja u pitanje norme, on dokazuje, da mu je vjera važna. I to onako važna, da roni u dibini, da ore diboke brazde. Zato nijedan „dvojak“ nije nevjeran kot se neadekvatno veli za Tomaša. Tomaš, zvan Didymus, Dvojak, dvoji, je li sve štima, ča su drugi rekli o Jezušu, kako se je goristao od mrtvih. On išće odgovore i fakte.

Stvorio je sve, da opstane. Talita kum.

„Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?“ (Mk 5, 35) — je i naša rezignacija, kad je gdo umro. Smrt je radikalan konac. Rastanak prez povratka. I zato je umriti tako strašno. Otkad je človik na svitu, se on bori protiv smrti, a njegova borba je zaman. Kad smo u našoj sredini konfrontirani sa smrću, nam se javljaju egzistencijalna pitanja: Zač moramo umriti? Zač smo na svitu? U našoj vjeri sv.

Bog naš prijatelj

Vi ste prijatelji moji, prijatelji ako činite, ča vam ja zapovidam. Već vas ne zovem sluge, jur sluga nezna, ča čini njegov gospodar, nego prijatelji sam vas nazvao. /Iv.14.15. Ako nas Jezuš naziva svojim prijateljem, onda i mi moramo Jezuša Boga isto ovako nazivati. Bog je moj najbliži i najbolji prijatelj. Kad molim nazivam mojega najboljega prijatelja i on mi stalno slušalicu u ruka zame, čuje me. Moje riči s kimi najbliže stignem do Boga, su vjera, ufanje, ljubav. Kod Boga ne tribam stati u red, dokle na me red dojde, kod Boga sam uvijek primljen na prvi mah.

Shodišće Putujućoj Mariji u Klimpuhu

KLIMPUH/BEČ — Nedilju, 18. aprila su vjerniki iz Beča bili gosti na shodišću u Klimpuhu, kade gostuje kip »Putujuće Celjanske Marije«. Hrvati Beča, ki su bili domaći ove kopije Milosnoga kipa Majke Božje Celjanske 2003./2004. ljeta, su došli dijelom autobusom a dijelom piše iz Cindrofa. Klub seniorov pod peljanjem Cilke Fischer se je ganuo iz Hrvatskoga centra autobusom, a grupa pišakov, to je takozvana „Celjanska braća“ pod peljanjem Štefana Novaka se je stala kod njega doma u Cindrofu. Odanle su pak piše išli u Klimpuh kade su svetačno ulazili u crikvu. Svetu mašu je služio mons. kan.