Petar Tyran

Politički signali stoju na zaoštravanje situacije u Austriji a tim posredno i u susjedni zemlja. Ne more Austrija tako djelati kao da joj ništ ne ide sputa susjedna Madjarska, Slovačka, Češka a naravno i toliko puti u politički govori naglašeno „do­bro prijateljstvo s Hrvatskom, ka je zapravo isto susjed Austrije“. Politički slom u Austri­ji, navodni skandal u vezi sa Stracheom i Gudenusom se, naravno, odražava i na susje­de iz gledišća Austrije. Mno­gi ćedu znamda misliti pri se­bi „Ča je to za skandal ča su sada otkrili na Ibizi? Tako nešto isto ili slično imali smo i imamo i mi, redovito.“ Bilo je toga i prije, naravno i u Au­striji. Ali smo se odučili toga i zaboravili te prljave, umazane makinacije i politi­čke spletke, uhodanja i špiju­na­že na najnižoj i najvišoj razini. Ali nije to već ljudski, čl­o­vičji nego politički prob­lem. Ljudi kanu dojti do (politi­čke, gospodarske, crikvene itd.) moći i pri tom im je za­pravo svejedno, kako do ta­mo dojti, samo da se dojde. A kad su pak stigli na vrh pi­ramide onda svaki i svaka ka­ni naravno „samo najbolje“ — ali po sebi razumljivo po svojoj glavi i svojom fasonu.

Moral samo onda funkci­o­nira, ako se svi toga držu i ako svi ocjenjuju i sudu po isti kriteriji, ljestvica. Dokle toga nije, bit će uvijek dobitnikov i gubitnikov, pobjedov  i porazov. Koliko i osudjujemo ta „skandal u Ibizi“ u toliko moramo osuditi kakova politička i društvena klima je dopeljala do toga da je ne­gdo te dva „pijance“ — (kako je nazivaju oni ki su im skloni) ili te „pokvarenjake i moralne propadalice“ (kako ih uz os­talo nazivaju njevi politički protivniki i mrzitelji) — natentao da tako stanu u lečku i da se s tim bez ikako­ve su­mlje kanio postići po­li­tički cilj: i od onih ki su stali u le­čku i od onih ki su im to na­mjestili! A zati cilj je bio ne­gdo i pripravan platiti (gdo i koliko se još ne zna).

Kakove to ima veze s na­šom, hrvatskom zajednicom u Austriji, s gradišćanskimi Hrvati s ovkraj i onkraj granice? Na jendu stranu svaka generacija naših funkcionarov nanovič mora spoznati, da moralno čistim postupa­njem i podaničkim ponaša­njem nećemo dojti do ničega. S tim našim čekanjem i ufa­njem, da će jur gdo dojti, ki nam kani dobro i ki nas raz­umi i ke će se zalagati za na­še opravdane potrebe ni­smo daleko došli. Na drugu stranu: svenek ako je osobna lukavost, individualna zri­za­nost i politička vješćina bi­la povezana s upravo povoljnom političkom klimom, došli smo do barem malo čega. Po­liti­ka je posao i lukavosti, na­ravno i diplomacije, i kako se u pr­a­vo vrime negdo uvjeri od ne­čega. To nam se nije ugodalo — niti ne najnižoj dru­štvenoj niti ne zemaljskoj ni državnoj razini. Jedan od uz­rokov je naše poštenje (ko nas hva­labogu odlikuje?) a dru­go da nimamo političke snage!

Kategorije