»Wien/Kultur, Die Geschichte wird weitererzählt« — tako se zove brošura ku je izdala bečanska gradska služba MA7 - Kulturni odjel. U najavi te brošure je bio posebno apostrofiran naš Slavko Ninić, a sam nanjušio da bi ovde moglo biti već toga interesantnoga za čitalačku publiku Hrvatskih novin, ča se je i potvrdilo.

 

Ličnost

  • Slavko Ninić – njegov citat odavde je izašao u Hrvatske novine kao izreka tajedna, a u brošuri je to osnovni navod poglavlja „Interkulturalne aktivnosti“ pisan uvećanom kategorijom slova kao da je udarni naslov (Balkenaufschrift), pak da ponovimo: „Beč je grad, ki zna kako triba njegovati i razvijati svoju historijski izraslu kulturnu mnogostrukost. Ako ovo bogatstvo bude i nadalje djelotvorno politički podržavano, igrat će Beč i ubuduće pionirsku ulogu u mnogi stvari.“ Iz ovoga citata proizlazi i to da je Slavko sa svojimi Bečkimi Čuži vjerojatno sudjelovao u CD-kompilaciji »Migrant Music Viennna«, a morebit i u još kom projektu.
  • Marijana Stojšić — o njoj kao poslovoditeljici Vienna Film Comission Vfc-a je izašao članak u HN. Dodajmo da je nje Filmska Komisija osnovana još prošloga 2009. ljeta i da nosi (podnaslovni) dodatak „Najbolji servis za filmske projekte u Beču“, dakle radi se o instituciji ka filmskim djelatnikom pruža svaku mogućnu vrstu pomoći pri njevom djelu u Beču. To je ovde u poglavlju „Film i kino“, a članak je Vienna Film Commission.
  • Anita Zemljak — o njoj i nje (u funkciji generalne sekretarice) Festivalu kotarov „Wir sind Wien — Festival der Bezirke“ (Bečka fešta umjetnosti i kulturov) pisale su HN onda kad je to bilo aktualno tj. 11. 6. o. lj.: „Anita Zemljak odgovorna za festival kulturov po bečki kotari“ (1. do 23. junija). U W/K-brošuri imamo jednu lijepu „sliku s damom“ tj. A. Mailath-Pokorny, A. Zemljak i H. Kopietz. Ovde doznajemo da je ta festival naslijedio „Bezirksfestwochen“. Kao reakciju na spomenuti članak u HN napisao sam članak (neobjavljeno) s tenorom teksta da ne postoji „Karlova katedrala“ = Dom — vidi ov put na drugom mjestu: Kunstplatz Karlsplatz.
  • Erwin Piplić — on je porijeklom gradišćanski Hrvat. Najt ćemo ga u poglavlju „Darstellende Kunst“ (Umjetnost performansa) i to u (teatru) Odeon(u): „Odeon se od njegove adaptacije 1988. lj. ubraja med najlipše umjetničke prostore u Beču, a u njem su Ulrike Kaufmann  i Erwin Piplić osnovali Serapionov Ansambl (Serapions Ensemble). Sada dodajemo i: „Nestroyeva nagrada, dodjela je 18. novembra, Nagrada za Erwina Piplića“ (Kurier 24. 9. 2010.) — ali iza Ulrike Kaufmann.

 

Kazališća

  • Volkstheater (nekad: Deutsches Volkstheater). Ta zgrada se nalazi na podnožju špitaljbriga tj. nekadašnjega Hrvatskoga Sela. Hrvatska veza ovde: naša glumica Ema (Gemma) Boić (1883.-1914.). „...1913. sklopila je petljetni ugovor s kućom Deutsches Volkstheater u Beču, ali je, nezadovoljna ulogami i repertoarom... počinila samoubojstvo.“ U brošuri je ova kuća navedena u okviru teme „Veliki bečanski gradski teatri“.
  • Ronacher – podnaslov: „Sjajno ponovno otvorenje po pregradnji“ (Glanzvolle Wiedereröffnung nach Umbau). To kazališće se nalazi u drugom Hrvatskom Selu „uz gradske zidine“ tj. Konopari (Seilerstätte, na br. 9). Druga hrvatska asocijacija ovde jest predstava »Weberice« (Die Weberischen)  u Mozartovom (2006.) ljetu. Naime jedna od tih „Weberic“ (Mozartova šogorica, udana Haibal) — živila je sa svojim mužem u Djakovu kade je ov bio crikveni glazbenik u katedrali. O tom morebit već drugom prilikom, jer u stilu podnaslova W/K-brošure.


(nastavlja se/Josip Seršić)

 

>> Galerija

Kategorije