Trajštofska crikva, ka garantira zvanarednu akustiku, je bila, kako i sva dosadašnja ljeta, nabito puna. Zbor pod peljanjem mr. Zla­­t­ke Gieler se smi veseliti vjer­noj publiki, ka jur ljeta du­go pohadja koncerte na visokoj razini. Ova publika zna, ča smi očekivati. Istodobno pa­­žljivi slušatelji pratu razvitak zbora i pojedinih solistic i s­o­listov. Vidi, pa osebujno ču­je se, kako se od ljeta do lje­ta diže kvaliteta. Trajštofski zbor s istaknutimi glasi je n­a­novič pokazao, čemu je u stanju. Izibrana glazbena literatura kompozitorov svit­skoga formata se s jedne stra­ne ispostavi kot pravi izazov za svakoga pjevača, s druge strane kaže na sposobnost i nadarenost uvježbane ekipe. Schubert, Händel, Haydn, Bach uz Hladnika, Kočiša i druge, su začini za uspješan koncert, ki je za poldrug ure otvorio glazbeno nebo. „Izibrana literatura je većkrat pravi izazov — najjače mi lo­vi srce i dušu naša hrvatska muzika“ veli Franjo Metzl, deset ljet kotrig zbora i burnim aplauzom nagradjeni so­list jačke „Mati Marija“. Ja­čku „O pruži mile ruke“ kom­­pozitora Ignaca Hladnika je sobom donesao iz Prodrštofa Gerhard Glavanić, ki jur 13 ljet dugo jači kot „gost“ u traj­štofskom zboru. Glavanić se je bio pridružio Trajštofcem, kad se je prodrštofski zbor razašao, u kom je bio oko 30 ljet aktivan pjevač. „Došao sam onda na poziv gospe Gieler, da pomorem zboru, a sada sam još svenek ovde“ veli Glavanić, ki je svim kotrigom svoje obitelji kupio instrument u tom osvidočenju, da je to najbolja investicija. „Gdo muzicira, je za jednu stepenicu viši.“ Ovi­mi riči je ohrabrio i svoje unu­ke. Tadašnji pomoćni uteme­ljitelj Limene glazbe Vulkaprodrštof, dogoljetni kotrig Polja­n­cev je otvoren za svaku vrstu muzike, ali „najveć sam za na­še narodne jačke.“

Julija Kornfeind, solopjeva­čica zbora, je osvidočena od toga „da svaki človik zna jačiti, jedan bolje, jedan manje.“ U nje peršonskoj ocjeni prev­a­že komunikacijski aspekt: „R­a­do sam u društvu i jačim najradje u društvu.“ Istoga mišlje­nja je i Edeltraud Rami, ka jur 14 ljet dugo jači u trajštofskom zboru. „Pri muziki se znam o­pustiti, odmoriti. Ona more mnogo ča izravnati, ima emocijonalnu moć.“ E. Rami je pr­lje koč tamburala, ljubi klasiku i je stalan gost pri različni koncerti u Beču.

Solistica (sopran) M­a­rija Herceg-Lentsch i nje iz­ra­žajni, zvanaredni glas su dodatni dar pri »Danu crikvene muzike«. Triba respektom sp­o­menuti i dodatne soliste zbo­ra, i to su bili: Evald Höld i Helmut Radaković iz Uzlopa, Mate i Pave Vajković pak Eva Zončić, čije glasi su slušatelji istotako uživali kako i cijeli pro­gram. Angela Horvat pratila je na klaviru i fruli a Elvira Gr­u­ber i Peter Opitz su čitali me­ditativne tekste na hrvatskom i nimškom jeziku.

Daljnji internacionalni pogled na dijelom suvrimene komponiste je pokazao ansambl Ton in Ton pod pe­ljanjem Linde Devos. Sve u svem velik užitak za svako uho i svako srce. A naši ljudi se mirno moru poufati na „stojeći aplauz“ — Trajštofski zbor, njegova angažirana i agilna peljačica Zlatka Gieler, svi pojedini solisti i akte­ri si ga na svaki način zaslu­žuju.             

(Ana Šoretić)