Petar TyranNeprestano se zaoštrava situaciji na unutarsche­n­genski granica unutar E­uropske unije. Ča se zaista dogadja na Sredozemnom morju med Libijom i talijan­skom Lampedusom moremo samo naslutiti. Iako nam redovito stižu visti i slike s to­ga najjužnijega kutića (talijanskoga otoka) zapravo te­ško si moremo predočiti ka­kova ljudska katastrofa se on­de dogadja. Niti u Europi ne znamo, kako dugo će Erdo­ğan još prepričiti veliki val, poplavu Europe s izbiglicami i gospodarskimi migranti. U Libanonu sidu na bačvi bure­ta (Pulverfass) jer u toj zemlji svaki je četvrti izbiglica.

Dnevne visti na domaćem radiju i TV, nas zapravo sva­ku uru opominjaju da na granici s Nimškom privatna ko­la i teretnjaki stoju dvi tri ure i zbog graničnih kontrolov. Nije ni čuda drugačije na au­stro-madjarskoj granici kod Nikištrofa: uru do dvi čeka­nja zbog graničnih kontrolov je jur uobičajeno. Madjari se pak ponekad fantu, osvećuju i pak oštro kontroliraju na ula­zu u Madjarsku. Koga i o smi­slu toga svaki neka sudi sām.

Već neće dugo durati, pak će nam austrijsko ministar­st­vo unutrašnjih poslov zatv­o­riti granicu i sa Slovačkom kod Gijece. Još se bez kontrolov vozimo simo tamo i na novom i na starom prijelazu med Gijecom i Jandrofom. Ali krijumčari su otkrili ovu još otvorenu škulju i sa­da prevažavaju izbiglice i po A6 i je pušćaju iz kombijev na autoputu med Lajticom i Novim Selom. Počela je pr­a­va hajka, lov na ove izbiglice, pred svim dice i mladih maj­kov. Kim putem dolazu mla­di muži se još ne zna točno ali je činjenica da dolazu.

Ali ča djelati? Za prosječne naše ljude je jasno, da toj dici i tim majkam triba pomoći. Političari i odgovorni u državi nam svaki dan trubu, da je plavčica puna, da već nima mjesta za izbiglice a još manje za migrante, jer je skoro nemoguće je integrirati, niti je djelatnih mjest za njih. Dakle je jedino rješenje hermetski zatvaranje graničnih prijelazov. Ali nije ni to garancija da bi val biguncev tim prestao. Sve napetija je situacija, a dodatno su vrijeda i izbori — a izbori su svenek kade tade! Austrijski savezni predsjednik Van der Bellen je oštro kritizirao zatvaranje granic i zaoštravanje kontrolov na granica unutar schengenskoga prostora. To je ne samo protiv duha EU, nego i jako škodljivo za gospodar­st­vo. On je u pravu — a ipak ova njegova izjava jasno kaže: Jur su za­tvorene granice, jur je Sche­n­gen „povijest“, jur su nacionalne države počele oko­lo se­be dizati ograde, jur se je, na veliku žalost mnogih nas, počela razdrobiti EU.

Ali kakovo bi bilo rješenje da se to prepriči ili obustavi? Demokratski, kako se kaže, nije moguće. Dakle bi znam­da bilo rješenje jaka i odgovornosti puna šakica jakih liderov, kim ova ujedinjena Eu­ropa zaista leži na srcu!!?

Kategorije