Polag novin Le Monde je do 100.000 ljudi sprohodilo oca Pija na njegovom zadnjem putu. On je nosio Krituševe rane u sebi. Umro je, na ruka bili su mu Očenaši. O njem su jur pisali kih 50 knjig.

Ivan Pavao II. bio je ljeta 1947. kod njega i jur onda mu je otac Pijo prorokovao, da će on biti papa, ali i to da će biti protiv njega izvršen atentat — i ovo se je sve spunilo.

 

Ča je bila tajna njegovoga života? Ne to, da je Kristuševe rane nosio, nego to, da je bio jednostavan, ponizan do tal i živio je nek za druge. Rekao je, da će na se zeti rane, križ, nevolju drugih, ako je mora ovako osloboditi od muke. Utemeljio je bolnicu, zgradio crikvu pomirenja, čuvarnicu i jedan centar za kulturu. A nije imao ništa, samo Očenaše. Ispunilo se je na njem obećanje Jezuševo: „Blaženi ubogi u duhu“. Blaženi ubogi u duhu, jer njevo je kraljevstvo nebesko.

 

„Ali joj vam bogatuši!“ Joj je bilo Audry Robbu, ki je na lutriji dobio jedan milijun dolarov. Mislio je, da je sada za njega zaista prosvitilo sunce sriće, radosti. Ali nije bilo tako. Kupio si je najmoderniji kaštel. Kad je htio zazvoniti telefon, mislio si je, zač ov dohadja, zbog njegovih pinez. Prošao je advokatu i si je preminio ime. Ali nije imao mira. Otselio se je na drugo mjesto, a stanovao je na jako lipom mjestu, žao mu je bilo i dobrih susjedov. Evo, to mu je donesao pinez. Ali on je pravim putem došao do ovih pinez i još nije imao mira. A kako nemirni moru biti ti ljudi, ki nisu ravnim putem došli do svojega imanja. Ako hošeć biti savršen, rekao je Jezuš bogatomu mladiću, prodaj sve ča imaš i podili je siromahom i onda dojdi i nasljeduj mene. Ali nije htio. Bogatstvo bilo mu je draže, nego Jezuš i nasljedovanje. Jezuš na desno, a on na livo i je li su se još ikada susreli, jer ako je človiku bogatstvo draže nego Bog, nikada Boga susresti neće. Ov bogati mladić nije mislio, ili nije čuo obećanje Jezuševo: „Išćite prvo kraljevstvo Božje i to drugo će vam se sve nadodati.“ Ali žalibože, „to drugo“ je mnogim draže, nego to prvo.

 

Posvidočio je ovu istinu Garven J. Cavanagh, ki se je dao posvetiti s 53 ljeti za duhovnika, a bio je milijarder i sve je podilio. Rekao je: Duhovnik je veće bogatstvo za človičanstvo, nego svi moji dolari, milijuni.

 

Istina je, blaženi su nek oni, ki druge usrićuju, druge nadarivaju, tjelovnim ili duhovnim dobrom, koga kako, komu je jedno ili drugo potribno. Blaženi su, ki tuguju. Da nam bude jasno, to nisu oni, ki črnu opravu nosu i žaluju svoje pokojne. To nije suza ku točimo za svoje, nego ti su blaženi, ki suzu zbog nevolje, križa, griha drugih. Blaženi su ti roditelji, ki su puni tuge zbog njegovoga diteta, ko ide krivim putem.

 

Blaženi su ljudi, ki trpu zbog zloće, zbog krivih prorokov. Blaženi su, jer žajaju za istinom i pravicom, ku mnogi gazu. Blaženi su mirotvorci. Jezušev prvi pozdrav po goristanju bio je „Mir s vami!“

 

Blažena bila je Majka Terezija, bez ičega u tudjem svitu. U Indiji, ka je velika kako cijela Europa, kade nima kršćanstva, u velegradu do osam milijuni stanovnikov, stoji sama. I stvara čudo. Kad je umrla, vozili su ju po mnogi ulica Kalkutte i svi su prignuli glavu, kad je uza nje prošla, bili to Indijci, ili bar gdo drugi. Dostala je Nobelovu nagradu, ali ča je ta Nobelova nagrada prema toj, ku je dostala u nebesi. Bila je pravi blagoslov za sve, a bez ičega. Nije imala milijune u žepu, kad se je preselila u Indiju. Išla je s praznim žepom i još je obogatila mnoge. Ljudi velu, da nima čuda, ali život majke Terezije bio je čudo.

 

Blaženi su, ki se trsu, da živu u tom duhu, koga nam Jezuš svituje, po duhu tih osam blaženstvov. Ne bogatuši, egoisti su srićni, nego ovi siromašni u duhu, ki usrićuju mnoge. A ki druge more usrićiti, mora biti i sām srićan. Nesrićan človik, ne more usrićiti druge.

Kategorije