Pinezi se moraju potrošiti!
Pokidob da država Austrija nima plan za jezičnu politiku, ona kotrigom društav prepušća borbu za opstanak jezika. Hrvatski aktivisti su volonteri. Nje država iskorišćava, da ne bi morala zaposliti profesionalce, ke bi morala plaćati. Tako si ona špara pineze. Ispunjenje europskoga manjinskoga standarda se ne more odvaliti na ramena dobrovoljcev! Država je utemeljila Narodni savjet, u kom se gradišćanskohrvatska društva svako ljeto svadjaju za pineze. Pinezi se za svaku cijenu moraju potrošiti! I tako se investira u aktivnosti, ke nimaju posla s jezikom. Amateri ne znaju, kakove mjere bi bile eficijentne.
Činite, ča kanite!
Jezična zajednica prez jezika prestaje biti jezična zajednica. Konkretno to znači, da ćedu izumriti Gradišćanski Hrvati, čim skrsne jezik. S jednim od najistaknutijih sociolingvistov svita, s Joshuom Fishmanom, tvrdim: „Indeed, the absence of authoritative policy always works in favor of the stronger party and gives rise to a ,no-policy policy’ in many settings througout the world“ (Fishman 2009/2006: 318). Kad država zastupa politiku, da je najbolje odreći se jezične politike, se manjina sama od sebe asimilira. Laissez-fair postupanje države je najveći neprijatelj manjini. S laissez-fair stilom se daje maksimalna sloboda. Država se ne ponaša autoritativno, da bi jezik očuvala od kvara. Svoje djelovanje ograničuje na podiljenje pinez. To znači, da društva, kim se dotiraju pinezi, nastaju rivali. Laissez-fair način je najviša razina demokratskoga vladanja i daje dobre rezultate, kad je važna sloboda za postizanje djelotvornih rezultatov. Laissez-fair postupanje u vezi s očuvanjem jezika je najsigurniji put u asimilaciju. Kad bi gradišćanskohrvatska društva najednoč unisono odustala od pinez države i kad bi odstupili svi dobrovoljci, bi država imala velik problem. Komisija Europske unije veli: „Die Wahrung der Rechte von Menschen, die Minderheiten angehören, ist einer der Grundwerte der EU. Ausdrückliche Erwähnung findet dies in Artikel 2 des Vertrags über die Europäische Union.“
Ništvridni projekti!
Država Austrija podupira projekte društav, da bi se propagirao i širio jezik. U samoj jezičnoj zajednici se mnogi projekti kumaj opažaju. Mnogokrat su kvalitativno slabi, ar nisu ni skrojeni prema potriboćam jezične zajednice. Oni progutaju dragocjene pineze, ki bi se mogli investirati djelotvorno. Idealno bi bilo, projekte još pred realizacijom testirati, je li su djelotvorni i je li subvencije imaju dugoročnu hasan. Zato je bitna evaluacija (prisp. Daoust 2008/1997: 450). Nažalost država subvencionira i takova društva, ka se ne skrbu za jezik. Ako je u nacionalnom interesu očuvati gradišćanskohrvatsku jezičnu zajednicu, će država morati bolje kontrolirati, je li se pinezi adekvatno ulažu!
(Agnjica Csenar-Schuster)