Ovput nastavljamo s našimi napomenami u vezi s instru­mentalom muškoga roda, o čemu smo u zadnem broju počeli pisati.

Kod minjanja nastavka –om u –em imamo i odstupanja:

1) Razlog tomu odstupanju more biti laglji izgovor riči. Tako je normirano na pri­mjer zecom, Bečom, misecom, keljom, hmeljom… jer je „zecem, Bečem, misecem, ke­ljem, hmeljem…“ teško za izgovoriti. Ovde se zbog disimilacije ne minja o u e, ia­ko osnova riči završava na meki suglasnik (palatal).

Pazimo! Ako ima rič već od trih slogov, onda nije disimilacije. Znači, premda rič pred palatalom završava na e, ipak slijedi nastavak –em: Zbog to­ga glasi normirani oblik prijateljem, neprijateljem a nikako prijateljom, neprijateljom..

2) Za suglasnikom r se kod muških zvanj moru realizirati obadva nastavki. Imenice, ke zavržavaju na –ar, moru imati ada nastavak –om (kao da završavaju na tvrdi suglasnik) i nastavak –em (kao da završavaju na meki suglasnik). Pravilno je ada i jedno i drugo: Na piru nisu bili zadovoljni s konobarom/ s konobarem. Isto tako: pekarom/pekarem, mornarom/mornarem, cesarom/ cesarem.

Pazimo! Imenice gospodar i zvonar nimaju dubletov nego svenek nastavak –om: gospodarom, zvonarom.

Na kraju ne smimo zabiti, da ovo pravilo (minjanje o u e za palatali) valja samo za muški rod. Zbog toga bi bilo krivo napisati:

„Nisu zadovoljni s tvornicem“. Imenica tvornica je ženskoga roda, a kod žen­skoga roda slijedi u instrumentalu jednine svenek nastavak -om: tvornicom, hruškom, materom, zemljom, viš­njom, prošnjom, gimnazijom …

(Zorka Kinda Berlaković; 71.)