Sridnjogradišćansko Mjenovo se razvija u reprezentativnu lokaciju za muzičke produkcije. Tako je Mlada inicijativa Mjenovo 2010. ljeta na veliku pozornicu pod vedrim nebom na vrtu staroga farofa postavila američki mjuzikl »Sugar« a 2011. ljeta rusku operu »Jevgenij Onjegin« na temelju pjesme A. Puškina, ku je oglazbio Pjotr I. Čajkovskij.
Za ljetos su se Mjenovci na čelu s intendantom Jakovom Zvonarićem i Irenom Darabos odlučili opet za mjuzikl, naime za vrhunski hit na hrvatskoj muzičkoj sceni, »Za dobra stara vremena« po muziki Rajka Dujmića i Novih Fosilov i libretu (tekst) Željke Ogresta. Muzička obrada u Mjenovu (Tome Janković i Martin Wagner) je fenomenalna a koreografija (Srđan Borota-Buranić) je senzacionalna.
MJENOVO — Petak, 22. junija, pri prelipom ljetnom vrimenu i pod vedrim nebom na farskom vrtu u prirodnoj „areni“ je bila premijera mjuzikla u Mjenovu ljetošnje produkcije Mlade inicijative (MI), poznatoga hrvatskoga mjuzikla o staroj i u medjuvrimenu propaloj Jugoslaviji »Za dobra stara vremena«. U istoimenoj muzičkoj školi se intenzivno pripravljaju na veliku muzičku produkciju povodom 77. obljetnice postojanja ove škole. Direktorica škole Tonka entuzijastički pripravlja ovo slavlje, da bi partijskim drugom i drugaricam pokazala, koliko se kod njih djela. Ali učiteljstvo (posebno žensko) isto kao i stariji školari nimaju bogzna koliko zanimanja za to. Najmanje zanimanja kaže Saša, sin čistačice Milene, ka se od profesora muzike Friščića drage volje dā otpeljati u svit glazbe. (Da je skoro svako ime povezano i s pjesmom Novih Fosilov, poznavatelji scene po sebi razumljivo znaju.) Dokle Saša svenek izmišlja nove zgovore zač ne triba pojti na školsku nastavu, njegova družica Ana je odlična školarica i se natica za stipendiju na moskovskom konzervatoriju »Moderna vremena«. Saša u črno prodava ulaznice za nogometne utakmice, da bi Ani na ta način pomogao kupiti voznu kartu za Moskvu. Pri tom dojde i do sukoba sa šverceri pred stadionom. I to je poznata tema u noviji mjuzikli (npr. Bernsteinov »West Side Story«).
Takaj u stalni problemi s pinezi je prof. Frišćić, čija je najveća želja da bi kupio barem prenošeni auto Jugo, simbol statusa tadašnjega časa i za koga je tadašnja Jugoslavija mislila, da će ga koč i izvoziti u cijeli svit (ča je dijelom još i uspilo). Jedno od drugih glavnih licev je milicioner Pero, ki se udvara čistačici Mileni, ali ga ova stoprv na kraju usliši (barem bi se tako moglo činiti). Svakako je uspilo udvaranje prof. Reisnera u pogledu na Tonku, ka ga zaista i vidljvo usliši. Koliko su tomu pripomogle banane se more samo sumljati i ganjati. Barem na pozornici se na to daje jasan odgovor.
Fićo je u mjuziklu obdjelan, milicija, drugarice i drugovi, škola — a sad zapravo još fali zagrebački kvart Trešnjevka, kade se širu i potiplju mladenački i kriminalistički gengi i kade djeluju i „lake djevojke“.
Kad svi skupa pak završu u uzi, a svi su paralizirani, kade je sa svimi skupa završio i Saša — ki je pravoda čisto nekriv.
No, sve se pak razvezuje u odličnom raspoloženju a još i slavlje 77 ljet muzičke škole se ugoda i isto tako sa mališani i sa starijimi školari i školaricami. Sve završava u velikom muzičkom i plesnom finalu — a bilo je ih sigurno i dosta, ki tu mladenačku dob vidu kao bolja vrimena, jer stara vrimena su svenek najbolja, iako su nova vrimena u Hrvatskoj danas znamda ipak bolja od onih starih dobrih. Ali gdo zna?
Kako je rekla predsjednica MI, mr. Sandra Bucolić, o izboru mjuzikla, da je režiser — ili pak intendant, kakovim je Hrvatska redakcija Orf-a prozvala Jakova Zvonarića — čuo ov mjuzikl u Hrvatskoj, i si je mislio da bi to bio i dobar kusić za mjenovsku pozornicu. Ljudi da poznaju te hite od različnih priredab i feštov, kade gradišćanskohrvatske grupe pjevaju te šlagere. Ov mjuzikl kusić je persiflaža na Jugoslaviju u 80.-i ljeti. Već ili manje da je šalan kusić, koga je publika jako dobro primila i je do sada vrlo dobro pohodjen.
Pokidob se Mjenovci plašu da bi kusić jezično ponekad znamda bio pretežak si tu i tamo pomažu s nimškim prijevodom dotične riči; npr. Gutsteher za jamca. Zapravo je ov nevjerojatan pothvat MI i ova 27. produkcija po redu je nevjerojatan uspjeh. Uloge su, more se mirno reći, idealno postavljene. U scenu su očividno jako puno uložili ča je i veliko tehničko postignuće a koreografija je jako dobro uspila.
(pt)