Nas Gradišćanske Hrvate jako čuda veže uz Ugre i nas povezuje s Ugri. Ne samo zato, kad su se naši preoci stoljeća dugo ćutuli ne samo kao Hrvati nego pred svim i kao Ugri, i ne samo zato, kad su naši puno toga ugarskoga preuzeli u naše običaje, još i jezik a neki kažu još i mentalitet, nego i zato kad živimo na istom prostoru, u istoj sredini Europe, ku hvalabogu danas već ne dilu granice kako su to još činile pred manje od dvajset ljet. Ne moremo se dosta nadiviti Ugrom. Mogli bi biti još i nenavidni i ljubomorni, ako gledamo današnje stanje i današnji razvitak — pravoda ne u svemu. U Gradišću je bilo po strašnom Prvom svitskom boju malo koga, ki ne bi žalio s Ugri, da su izgubili dvi trećine svojega područja s mirovnim ugovorom Trianona. Ipak je Gradišće tada imalo veliku sriću — kako se je pak stoprv kašnje pokazalo — da je 1921. ljeta pripojeno Austriji. Ugri su od toga svega jako trpili i još dandanas trpu. Pravo je čudo da sada jur četvrta generacija od toga trpi — iako su se Ugri s tim očigledno jur pomirili. Ali svoje u susjedni zemlja nećedu pustiti i za nje ćedu se brigati — i desničari i livičari. Današnjoj Ugarskoj ne tribamo biti nenavidni za političku partiju Jobbik, ka zemlji nanese veliku škodu i unutar Ugarske ali pred svim i izvan. A ne tribamo biti nenavidni niti na tešku finacijsku krizu, ka je nedavno potresla Ugarsku. Ali u čemu nam Ugarska more biti uzor, dobra pelda? Nje državljani i nje ljudi — ikao živu u drugi zemlja i država — držu skupa i su pripravni i nešto učniti za podizanje ugleda i dobrostanja svoje (sadašnje ili bivše) domovine. Kako i druge zemlje tako je pred svim i Ugarska spoznala, da je Beč medjunarodno raskrižje, na kom se susreću i križaju, puti, narodi, gospodarstvo i medjunarodna politika. Ugri su spoznali, da im Beč u momentu u neki posli znamda već služi i koristi nego Budimpešta sama. U Beču se sastaju mjerodavni ljudi, u Beču kroju plane i u austrijskoj metropoli se potkripljuju stare sanje i radjaju nove ideje. To je činila npr. i regija Kecskemét, ka se želji povezati s drugimi sridnjoeuropskimi regijami — i to čini u Beču, ujedno u jednoj od najboljih adresov grada: u palači Bečke trgovačke zajednice (Wiener Kaufmannschaft). Simo su bili pozvani i ugledni državni i regionalni ugarski političari iz Ugarske kao i iz susjednih zemalj (npr. i iz Hrvatske, Slovačke, Srbije), ali isto tako i Beča i Gradišća. A ovi svi imaju nešto reći toj temi još i jako pametnoga i dalekovidnoga. Pri tom se Ugri moru naslanjati na intaktno gradjansko društvo (civitas) u Beču i Austriji, ko ima svoje veze u sve sloje društva i politike. Malo otvorimo oči i vidimo razliku Hrvatom i Hrvatskoj skupa s Grad. Hrvati!