Noćna debata u parlamentu zbog teksta Austrijske savezne himne (predlog „kćere, sini“), ka je održana projdući tajedan, spomenula me je na 25. maj 2001. lj., kad smo otkrili spomen-ploču autorici teksta Austrijske savezne himne, plemenitoj Pauli Preradović  (prilikom 50. obljetnice nje smrti) na zgradi  u gradu Pula, Besenghijeva ulica broj 2, u koj je ona živila nekoliko ljet u ditinstvu i svojoj mladosti:

Kao odgovorni za održanje toga dogodjaja trudio sam se, da budem dobro pripravljen, ar sam si nakanio, da ću deklamirati tekst Savezne himne ne samo po nimšku, nego dvojezično, to znači i po hrvatsku. Istini za ljubav moram napomenuti, da sam jur par lipih ljet ranije u Moskvi predstavio Austrijsku himnu ne samo na nimškom, nego i na ruskom jeziku (tekst v. u knjigi »Золотое сеченние« Австрийская поезия ХIX-XX веков в русских перводах. Москва »Ра-дуга« 1988. - Перевод Е. Вистовскога na strani 43.), a to je bilo, kad sam službeno morao govoriti ruskim veteranom pri svečevanju 8. maja.

Ali hrvatski prevod himne za svečanost u Puli nisam imao. Dakle? Prosio sam izvanredno nadarenoga profesora Seada Muhamedagića, da prepjeva barem prvi stih Himne na hrvatski standardni jezik, a kao gradišćanski Hrvat mislio sam, da ne bi škodila ni naša jezična varijanta i obratio sam se med drugimi i našemu svestranomu velikanu prof. Feriju Sučiću. Na vrime sam dostao obećane prevode prvoga verzuša Himne.  

Prevod prof. Seada Muhamedagića (Zagreb):

Zemljo brda, tebe hvale

rijeke, polja, katedrale,

vrijedne ruke puka tvog.

Domovino velikana,

ljepotom si sva protkana,

veleslavna Austrijo!

Prevod prof. Ferija Sučića (Željezno):

Zemlja brigov, zemlja rijekov,

zemlja laptov, katedralov,

zemlja budućnosti sva.

Slavnih sinov domovina,

za lipotu nadarena,

dičena ti Austrija.

Kad sam pri otkrivanju spomen-ploče deklamirao tekst himne dvo- odnosno (tro)jezično, začudilo me je burno i oduševljeno božanje nazočnih. U tom momentu sam si zaželjio, da bi se Austrijska savezna himna kod nas u Austriji jačila i po hrvatsku....

Nedavno bila je redovita generalna sjednica Hkd-a u Gradišću, pri koj je bila čuda govora o dvojezičnosti i o našem hrvatskom jeziku kao drugomu službenomu jeziku. A kad je na kraju oduševljeno otpjevana naša himna „Hrvat mi je otac i Hrvatica mat“ pitao sam se, ne bi li se mogla pri neki svetačni prilika jačiti ili barem deklamirati ne samo Gradišćanska zemaljska himna, nego i Austrijska Savezna himna, pravoda obadvi po hrvatsku… Ako ne bi imali odgovarajući naš tekst, moglo bi ko naše društvo raspisati naticanje...

Ar, ako imamo naš službeni jezik, onda bi mogli i deklamirati i pjevati Gradišćansku i Saveznu himnu na našemu hrvatskomu službenomu jeziku! 

Nadalje pitam: A kako se stoji sa Saveznom himnom na drugi u Austriji priznati (autohtoni) jeziki? 

Kad u ovoj vezi pokažem na činjenicu, da je u Austro-ugarskoj monarhiji tadašnja „Kaiserhymne“ bila prevodjena na 14 jezikov, ki su se govorili u monarhiji, nije to nostalgični pogled ponajzad, nego izgled u budućnost.

(rs)