Kad je 28. februara 2012. lje­ta u 94. ljetu života umro prof. vlad. savj. Feri Sučić, u Hrvatski novina broj 10. od 9. marca 2012. ljeta je pisao Petar Tyran da je „s F. Sučićem otišao zadnji velikan našega novinstva ali i književnosti i narodne gla­zbe gradišćanskih Hrvatov“. Feri Sučić ostavio je nezabo­ravne trage i slijede u knji­ž­e­­v­noj, muzičkoj a pred svim i novinarskoj sceni našega m­a­loga hrvatskoga roda i kao takovomu mu se triba neizmjerno zahvaliti i se pokloniti pred velikim umom i čl­o­vikom širokogrudnoga srca i velike duše. Muzika ispu­njavala je njegov život, bila njegova strast, stalno ju je nosio u svojem srcu.

Gradišćanskohrvatska dru­štva su mu se još za živoga uz ostalo zahvalili tim, da su mu dodilili svoju najvišu nagradu, »Kulturnu nagradu gradišćan­skih Hrvatov« 1993. ljet­a. U istom ljetu je dostao i zva­ničnu titulu profesor. A Hrvat­sko kulturno društvo tada pod pe­ljanjem peljanjem bratića mu mag. Roberta Sučića izdala je monografiju o Feriju S., ku je uredio dr. Martin Cirković (u 2008. lj.). Knjiga s naslovom »Feri Sučić 90« se bavi djelova­njem prof. Ferija Sučića na različni područji.

Sučićeva svestranost se je pokazala i na području na­rod­ne glazbe: i kao kompozitor i ara­n­žer za tam­bu­raške gru­pe, kao knji­ževnik i pjesnik a pred svim i kao novinar.

Sučić bio je glavni u­rednik Na­še­ga Tajednika (1958.-1960) i Hrvatskih no­vin (1960.-1968.) i dugoljetni „kalendarac“. U tom vrimenu, ali i kašnje je pokazao i dokazao da je uvijek zastupao progresivnu liniju u pogledu na je­zik i da je — prem pridržanja gradišćanskohrvatskoga idioma — uvijek i težio ka književ­nomu standardu. S prof. Ferijem Sučićem smo izgubili i vr­snoga znalca a vrhu svega i dobrohotnoga savjetnika i pri­jatelja, ki je do zadnjega aktiv­no pratio i novinski život med gradišćanskimi Hrvati.

Na dalje je pisao Cirković „U svojem djelatnom vrimenu bio je činovnik Gradiš­ćan­ske zemaljske vlade, ali nikad ne suh i bez boje, farbe. Kigod ga je vidio koracati čvrstim ko­rakom i vitkoga tijela, mislio će, da ima pred sobom ,frühpenzionista’. Ova gradišćanska ličnost zaorala je diboke kulturne slijede u muzičku povijest naše domovine. Neki str­u­čnjaki i obožavatelji zovu ga ,doajen’ ili ,legenda’ narodne hrvatske pred svim tambura­ške muzike. Bogat na ljeti ali ne star, još je svenek aktivan strastven tamburaš, žaran kom­pozitor, cijenjen zborovodja, istraživač glazbe, melograf, pi­sac zanimljivih člankov, prevoditelj, korektor… U davno minuli ljeti uredjivao je Naš Tajednik, zatim Hrvatske no­vine, Gradišće Kalendar itd. a sve to u slobodnom času…“.

Nadalje piše Martin Cirković u Hrvatski novina: „Tvrdim, da je najpoznatiji i najob­ljubljeniji skladatelj suvrimene gradišćanskohrvatske muzike. Jer svaki Hrvat, poluHrvat, Ni­mac pozna ovu ili onu pjesmu početo od „Rumeno cvatu ro­že“, „Ljubica mala“ do „Dovidjenja mornar moj dragi“. Svenek je željio svojimi pjesmami Hrvate razveseliti i zabavljati.  (…) U ovom vitkom, veselom i punom elana človiku tuče odu­ševljeno srce za hrvatski na­rod, za muziku, djeluje bistra pa­met i neumoran dinamičan duh. On stoji svakomu rado na raspolaganje i povezuje mlade i stare kot malo ki narodni učitelj, zaista pravi ,unikum!’“

F. Sučić razvio je neobičnu plodnu kompozitorsku djelatnost. Tako je uz ostalo poklonio tamburašem Gradišća 7 zbirkov najpoznatijih narodnih, Sučićevih, dalmatinskih i drugih pjesam. Ukupno je ko­m­ponirao i tekstirao već od 300 pjesam — točan broj ni on sām nije znao. „Ja sam kot La Boheme, kad nešto tribam ili ću­tim napišem pjesmu“, rekao je pri nekoj priliki. Uza to pobrao je i neke narodne jačke, stavio je u pravu metriku, pazio na gramatičko pravilo tr prilagodio je našim prilikam. Zato je njegovo djelovanje na polju mu­zike toliko opsežno. Popularizi­rao je mnoge melodije iz Nim­ške, Engleske, âeške, Slova­čke, Ugarske, Dalmacije… i ove pri­lagodio našoj situaciji i na ov način oplodio i obogatio našu tamburašku muziku i pove­ćao muzičko jerbinstvo Gradišća.
 
Studirani muzičar prof. Vilhelm Schmid iz Vorištana — s kim je imao jubilar oduvijek imao dobre veze — imenovao je prof. Ferija Sučića „Muzikalni rebac“ i divio se jubilarovom glazbenom bogatstvu i mnogovrsnosti. „Nevjerojatno, ča ov človik sve zna i ćuti“.

Feri Sučić je nerazlučivo povezan s gradišćanskom tam­buricom dajuć njoj svoj neizbrisljiv pečat. Znao je da ova vrst muzike odgovara po melosu gradišćanskomu narodu i da je pjesma najlipši, najdivniji i najkraći put k srcu. Ispunila mu se je tajna želja i nakana, da prik tamburice zacipi u srcu naše mladine ljubav za naš mili hrvatski jezik. Na svaki način je tim zaustavio brzo nimčarenje.
 
Svoju muzičku karijeru po­čeo je veljek po boju u Beču, i to slučajno. Hrvatsko gradiš­ćansko kulturno društvo u Be­ču, naime, uvježbalo je tada kazališnu igru i za ta igrokaz potribna je bila završna jačka i zbog toga komponirao „Za naš rastanak“. Burni aplauzi nagradili su Sučićev trud. Po­četo od ovoga uspjeha je stalno djelao i razvijao muzičke sposobnosti. Pjesmom je izražavao ljudsku hlepnju i bol, radost i sriću. Kad ga premjestu u Îeljezno, zašao je 1957. ljeta u Klimpuh i osnovao on­de tamburaško društvo, ko je uspješno peljao do visoke starosti. Zacipio je u ovom selu tamburicu i hrvatske pjesme u srca „svojih“ Klimpušcev. Zalaganje, da se tamburica širi i u drugi hrvatski seli Gradiš­ća, bilo je isto plodno. Sa svojom grupom pohodio je svako hrvatsko selo od Gijece do Îa­mara. Imao je brojne nastupe u Austriji, ali i u drugi zemlja Europe. Klimpušci pozlatili su mnoga lica sa svojim jačenjem i tancanjem, ali isto su obogatili mnogo uho u inozemstvu.
 
F. Sučić nesebično pomagao je i drugim pri utemeljenju tam­buraškoga zbora i kad se je pak rodilo u jednom selu tambura­ško društvo je veseljem kumo­vao pri zipki. Opskrbljavao je u pozadini tamburaške zbore novom glazbenom literaturom. Srićnom rukom i puno hvale vridnom ćutljivom mudrošću uglazbio, pobrao i obradio je i jednostavne pjesme tako, da je još danas rado sviraju.
 
Kad mu je tadašnji savezni predsjednik Klestil dodilio zva­ničnu titulu „profesor“, zem. pogl. Stix naglasio je u hvalo­spjevu, da je F. Sučić svojim dugoljetnim djelovanjem puno doprinesao i oplodio kulturnu povijest Gradišća.      

(uredn.)
 

Kategorije