Ako za nekoga odgovara izraz, rič „legenda“ onda se tim atributom mirno more odlikovati jandrofska Melodia. Nekada petimi — a danas četirmi — tada mladjih junakov iz Hrvatskoga Jandrofa, je krenulo nevjerojatnom karijerom. Utemeljili su muzički sastav, tada se je reklo „bend“, Melodiju i su s tom grupom ušli u povijest gradišćanskih Hrvatov, a uza to još i puno širje, jer su u bezbroju nastupov svirali i nastupali i za nimšku publiku.
Zahvaljujući svojemu repertoaru, ki je pravoda s ljeti rasao i rasao, je Melodia bila rado vidjen gost pred svim i u susjedni seli u Austriji, a vrijeda su je bili pozvali i do Beča. A jur je tomu i 30 ljet da su stigli do Mjenova, tako da je Mjenovci danas gledaju kao „svoje“. U ti ljeti prošao je malo ki kiritof da Melodia ne bi svirala za zabavu u sridnjogradišćanskom Mjenovu, Štefan Janković, njegov brat Lujo Janković, Fero Mittendorfer i Jan Varenić su našli svoje fene, navijače i obožavatelje i u Madjarskoj.
Bio je to još diboki komunizam u tada Čehoslovačkoj, kada je po revoluciji u 1968. ljetu bilo jako teško prelaziti granicu — kako iz Austrije u Čssr tako i iz Čssr u Austriju. Ali člani Melodije su imali posebnu dozvolu, jer su dijelom stali u državnoj službi a službena mjesta u Požonu su od njih mislili da ćedu im bogzna ča novoga moći povidati ča se dogadja u susjednoj kapitalističkoj Austriji. No, zapravo najveć čudi to, da je Melodia, da su nje člani preživili ta čas bez velike škode, ili da bi im to kašnje pak, po demokratizaciji Slovačke u 1989. ljetu naškodilo.
Recimo tako, svoju većjezičnost Jandrofci (uz domaći hrvatski znaju naravno i slovački, a uza to i ugarski i nimški), gospodarski su koristili za sebe tim da su prevadjali med jednimi i drugimi. Muzika im je dobro došla, da su na jednu stranu mogli ljudem doprimiti, veselje, zabavu i hrvatske jačke (uz svu slovačku i medjunarodnu muzičku literaturu) i su od toga imali osobnu, financijsku korist. Nije Melodia svirala zaman, besplatno, ali je njeva cijena bila znatno povoljnija od sličnih grup u austrijskom Gradišću. A bili su i simpatični, nisu igrali velike zvijezde, su si svoj razglas sami vozili sa sobom, i su bili takorekuć neproblematični. Moglo se je u nje zaufati a svirali su tako dugo, kako dugo je bilo poželjeno i potribno.
Da su se iz toga rodila i brojna poznantsva, velikim dijelom i prijateljstva, je dodatni fenomen Melodije, ka je i dandanas tražena i rado vidjena grupa na zabava i bali po naši seli. Morebit već ne tako gusto, a sad i sve rjedje, ali za Melodiju se i dandanas zna — i po 50 ljet, dakle pol stoljeća dugom sviranju, jačenju i zabavljanju. Triba iz svega srca čestitati ovomu hrvatskomu kvartetu iz Jandrofa a zaslužili su svako nek moguće čašćenje i odlikovanje.