Petar Tyran

Ako za nekoga odgovara izraz, rič „legenda“ on­da se tim atributom mir­no more odlikovati jandrof­ska Melodia. Nekada petimi — a danas četirmi — tada mla­djih junakov iz Hrvatskoga Jandrofa, je krenulo nevjerojatnom karijerom. Utemeljili su muzički sastav, tada se je reklo „bend“, Melodiju i su s tom grupom ušli u povijest gradišćanskih Hrvatov, a uza to još i puno širje, jer su u bez­broju nastupov svirali i nastu­pali i za nimšku publiku.

Zahvaljujući svojemu repertoaru, ki je pravoda s ljeti rasao i rasao, je Melodia bi­la rado vidjen gost pred svim i u susjedni seli u Austriji, a vr­ijeda su je bili pozvali i do Beča. A jur je tomu i 30 ljet da su stigli do Mjenova, tako da je Mjenovci danas gledaju kao „svoje“. U ti ljeti pro­šao je malo ki kiritof da Melodia ne bi svirala za zabavu u sridnjogradišćanskom Mjenovu, Štefan Janković, njegov brat Lujo Janković, Fero Mittendorfer i Jan Varenić su našli svoje fene, navijače i obožavatelje i u Madjarskoj.

Bio je to još diboki komunizam u tada Čehoslovačkoj, kada je po revoluciji u 1968. ljetu bilo jako teško prelaziti granicu — kako iz Austrije u Čssr tako i iz Čssr u Austri­ju. Ali člani Melodije su ima­li posebnu dozvolu, jer su dije­lom stali u državnoj službi a službena mjesta u Požonu su od njih mislili da ćedu im bog­zna ča novoga moći povidati ča se dogadja u susjednoj k­a­pitalističkoj Austriji. No, zapravo najveć čudi to, da je Melodia, da su nje člani pre­živili ta čas bez velike škode, ili da bi im to kašnje pak, po  demokratizaciji Slovačke u 1989. ljetu naškodilo.

Recimo tako, svoju većjezičnost Jandrofci (uz doma­ći hrvatski znaju naravno i slovački, a uza to i ugarski i nimški), gospodarski su koristili za sebe tim da su preva­djali med jednimi i drugimi. Muzika im je dobro došla, da su na jednu stranu mogli ljudem doprimiti, veselje, zaba­vu i hrvatske jačke (uz svu slovačku i medjunarodnu m­u­z­ičku literaturu) i su od toga imali osobnu, financijsku ko­rist. Nije Melodia svirala za­man, besplatno, ali je njeva cijena bila znatno povoljnija od sličnih grup u austrijskom Gradišću. A bili su i simpati­čni, nisu igrali velike zvijezde, su si svoj razglas sami vo­zili sa sobom, i su bili tako­rekuć neproblematični. Mog­lo se je u nje zaufati a svirali su tako dugo, kako dugo je bilo poželjeno i potribno.

Da su se iz toga rodila i br­ojna poznantsva, velikim dijelom i prijateljstva, je dodatni fenomen Melodije, ka je i dandanas tražena i rado vi­djena grupa na zabava i bali po naši seli. Morebit već ne tako gusto, a sad i sve rjedje, ali za Melodiju se i dandanas zna — i po 50 ljet, dakle pol stoljeća dugom sviranju, ja­če­nju i zabavljanju. Tri­ba iz sv­e­ga srca čestitati ovomu hrvat­skomu kvartetu iz Jandrofa a zaslužili su sva­ko nek moguće čašćenje i odlikovanje.

Kategorije