Dužijanca je svetkovina završetka žetve, ka se u Subotici (Vojvodina; Srbija) javno i svečano slavi jur cijelo stoljeće. I ovput, na 100. Dužijancu, velike i reprezentativne proslave bunjevačkih Hrvatov blizu ugarske granice, bile su opet pozvane folklorne grupe kako iz same Subotice (Szabadag/Maria Theresienstadt) i okolice, tako i iz susjednih držav Hrvatske, Makedonije, Ugarske a isto i Ausrije. Kolo-Slavuj je zastupao gradišćanske Hrvate.
SUBOTICA — U tretom tisućljeću Dužijanca (po priliki znači „nekomu se odužiti“) je usadjena u mnoga srca, kao neprolazna duhovna vridnota. Drevni, starodavni običaj zahvale Bogu na plodi zemlje, a osobito na rodu pšenice, bunjevački Hrvati u Bačkoj oblikovali su
u svečanu, dostojanstvenu i lipu priredbu, ka mami, sjaji i zrači lipotom, bogatstvom, radošću, ljubavlju i dibokom religioznošću.
Dužijanca predstavlja jedinstven kulturni projekt, ki traje od 25. aprila do zadnje nedilje augusta/kolovoza, i u tom razdoblju se održava cijeli red manifestacijov, ke imaju različite sadržaje. Zajedničko svim manifestacijam je: iskrena želja da se na stolu kulture grada Subotice najdu stvaralačtvo, običaji, tradicija, produkti duhovne kulture i stvaralaštva.
U običaji Dužijance etnologi pronalazu, prepoznaju i potvrdjuju trage starinskoga slavenskoga naslijedja bašćinjenoga, pojerbanoga od vrimena prije dolaska Hrvatov u prostore ravne Bačke. Takaj, prepoznaju običaje i duhovne vridnote preuzete još u sridnjem vijeku, ali i stečevine od razdoblja industrijske revolucije, do danas na početku tretoga tisućljeća, kada smo skloni cijeli svit nazivati „globalnim selom“.
Ljudski um razumi ono dobro i počinje iznova cijeniti ono lipo ča je učinila ljudska ruka, ča je tvorevina duha i uma, često se pitamo ča je to ča nam nedostaje?
Dužijanca nije usputna i prolazna manifestacija, već odredišće mnogih ljudi različitoga staleža i dužnosti. Dužijanca svojim šarmom privlači mnoge ljude, ki joj se vraćaju, a kanili su samo projti. (uredn.)