Miroslava Piplicu ponovno su odibrali za predsjednika  Austrijsko-hrvatske zajednice za kulturu i sport (AHKZ). Na generalnom spravišću o­ve po broju članov najveće u Austriji a jedno od najve­ćih izvandomovinskih hrvat­skih udrug u svitu (© Fe­nix) Pip­licu su odibrali na mandat od dvoja ljeta. Od 2006. lje­ta je na čelu AHKZ, pod či­jim krovom se najde kih dvajset u­drug s oko 5000 članov po vlastitoj ocjeni.

 

BEČ — Za dopredsjednike AHKZ-a su izabrani Mladen Zo­rić, Mijo Bijukić, Luka Kobas i Slavko Nemec. Za glavnu taj­nicu je izabrana proslavljena plivačica Mirna Jukić, a za zamjenicu tajnice Marina Bav­čević, za rizničare su izabrani Jadranka Vincek i Niko Fran­česević. Uz spomenuta imena u Nadzorni odbor je ušao i M­arijan Kalafatić.

 

O svojem programu je rekao Miro Piplica uz ostalo da se AHKZ brine o promociji hrvat­ske kulture i sporta u Austriji a je is­taknuo, da brine i daje po­dr­šku hrvatskim junakom, ki le­žu po Haaški i drugi zatvori.
Miroslav Škorpion Piplica, rodjen je u Zmijavca kod Imot­skoga, Hrvatska. Iz toga kraja potiče dosta talentiranih spor­­tašev: uz Piplicu i Zvone Bo­ban, Ivan Gudelj, Iko Boljan, Tucak, Karoglan, Šuto, Ćelić, legendarni Mate Parlov..., sve samo svitska imena.

 

Jur u dičji ljeti bio je živahan i temperamentan. Iako manji rastom od svih svojih vršnjakov, nije se bojao nijednoga od njih. Uvijek je bio med prvimi za svaku igru. Od ranoga diti­n­stva volio je borilačke sporte i gledao filme Bruce-a Lee-a, ki mu je ujedno bio i idol, kao i Marinko Čabo i Branko Cikatić. Kao dičak gledao bi Branka Garca kako trenira. Zami­š­ljao bi i sām sebe u toj ulogi. U 8. razredu osnovne škole san mu se ostvario. S prijateljem Markom Vidoševićem počeo je učiti prve poteze full con­ta­c­ta. Treninge je održavao Bran­ko Garac na školskom igrališ­ću. Povodom to­ga, prosio je maj­ku da mu daje pi­­neze za kimono. I tako je počeo s treniranjem. Br­a­n­ko Garac je pred­ložio da Miroslav polaže za žuti p­o­jas a je to i uspje­šno učinio kod dr. Darka Ujevića ki je bio glavni trener i osnivač klu­ba. Pošavši u sridnju školu, po­čeo je trenirati u Im­ot­skom, kade je bio matični karate klub Pionirka. Dokle je bio u klubu u Imotskom imao je samo jed­no klupsko naticanje ko je i izgubio. U to vrime dobri bor­ci su bili: Garac, braća Kutleša, braća Medvidović, Bre­čić, Bajrami...itd.

 

Po povratku iz vojske, pono­vo počinje djelati u bloketari. U to vrime, mladina je masov­no odlazila u Nimšku djelati na črno, ča i sām odluči. Na poziv Ivice Mrkonjića ide u Frankfurt, kade je djelao raz­li­č­ne gradjevinske posle. Onde je bio i njegov prvi trener, Bran­ko Garac i oni su počeli pono­vo zajedno trenirati. Odboksao je jedan meč i se je p­okazao dobrim, postigao je izjedna­čen rezultat. U Frankfurtu je upo­znao i legendu borilačkih spo­r­tov, Marinka Čabu.

 

Posli su ga otpeljali u Luksemburg zajedno s Brankom Garcem, kade su i nastavili tre­nirati. Svoje prve rukavice ku­pio je 1989. lj., ke i dan-danas visu u njegovom kafiću „Ring“ u rodni mu Zmijavci.

 

Po preseljenju u Austriju, Beč, otvara klub na incijativu Marinka Čabe i Branka Gar­ca. U početku mu je pomogao ne­kadašnji trener Jure Kutleša. Od tada počinju njegovi sport­ski uspjehi. Imao je dosta prijateljev i ljudi ki su ga podrža­vali, ali još već onih ki su ga htili uništiti. Tada je uvidio da nije dovoljan samo talent ka­ko bi bio uspješan i cijenjen spor­taš, već da su poznanstvo, politika i pinez nužni za uspjeh u sportskom životu.

 

Ipak, uza sva podmetanja M. Piplica je išao najpr. Trenirao je, puno je putovao, upoznavao je menadžere, nudio se da bo­ksa besplatno bilo s kim... Još i plaćati je morao da se bori u ringu. To je uistinu bila nad­ljudska snaga, volja i želja za   uspjehom i postignućem. Ni­je poklekao, i zaista je uspio na vrhu borila­čkih sportov. Vrstan je postao sportaš i borac sa svitskom titulom u Iska verziji do 81 kg u kick-boxingu i eu­rop­ski prvak u EBF verziji do 81 kg u tajlandskom boksu. I ča je još važnije, zahvaljujući uro­djenoj sposobnosti, tijekom svih ovih ljet uspio je sačuvati osobni, fizički i moralni integritet. Ljeta dugo je bio vr­hun­ski sportaš s vrhunskimi rezul­tati, imao je padov i us­pjehov u sportu s titulom prvaka svita u Iska verziji do 81 kg u Kick-boxingu.

 

Miroslav Škorpion Piplica ne samo ča je uspješan u thai i kick-boxingu, nego i dopisnik je Slobodne Dalmacije iz Austrije i svakodnevno mogli su se najti članki u Slobodnoj, ali za iseljeničtvo.

(uredn.)

Kategorije