Miroslava Piplicu ponovno su odibrali za predsjednika Austrijsko-hrvatske zajednice za kulturu i sport (AHKZ). Na generalnom spravišću ove po broju članov najveće u Austriji a jedno od najvećih izvandomovinskih hrvatskih udrug u svitu (© Fenix) Piplicu su odibrali na mandat od dvoja ljeta. Od 2006. ljeta je na čelu AHKZ, pod čijim krovom se najde kih dvajset udrug s oko 5000 članov po vlastitoj ocjeni.
BEČ — Za dopredsjednike AHKZ-a su izabrani Mladen Zorić, Mijo Bijukić, Luka Kobas i Slavko Nemec. Za glavnu tajnicu je izabrana proslavljena plivačica Mirna Jukić, a za zamjenicu tajnice Marina Bavčević, za rizničare su izabrani Jadranka Vincek i Niko Frančesević. Uz spomenuta imena u Nadzorni odbor je ušao i Marijan Kalafatić.
O svojem programu je rekao Miro Piplica uz ostalo da se AHKZ brine o promociji hrvatske kulture i sporta u Austriji a je istaknuo, da brine i daje podršku hrvatskim junakom, ki ležu po Haaški i drugi zatvori.
Miroslav Škorpion Piplica, rodjen je u Zmijavca kod Imotskoga, Hrvatska. Iz toga kraja potiče dosta talentiranih sportašev: uz Piplicu i Zvone Boban, Ivan Gudelj, Iko Boljan, Tucak, Karoglan, Šuto, Ćelić, legendarni Mate Parlov..., sve samo svitska imena.
Jur u dičji ljeti bio je živahan i temperamentan. Iako manji rastom od svih svojih vršnjakov, nije se bojao nijednoga od njih. Uvijek je bio med prvimi za svaku igru. Od ranoga ditinstva volio je borilačke sporte i gledao filme Bruce-a Lee-a, ki mu je ujedno bio i idol, kao i Marinko Čabo i Branko Cikatić. Kao dičak gledao bi Branka Garca kako trenira. Zamišljao bi i sām sebe u toj ulogi. U 8. razredu osnovne škole san mu se ostvario. S prijateljem Markom Vidoševićem počeo je učiti prve poteze full contacta. Treninge je održavao Branko Garac na školskom igrališću. Povodom toga, prosio je majku da mu daje pineze za kimono. I tako je počeo s treniranjem. Branko Garac je predložio da Miroslav polaže za žuti pojas a je to i uspješno učinio kod dr. Darka Ujevića ki je bio glavni trener i osnivač kluba. Pošavši u sridnju školu, počeo je trenirati u Imotskom, kade je bio matični karate klub Pionirka. Dokle je bio u klubu u Imotskom imao je samo jedno klupsko naticanje ko je i izgubio. U to vrime dobri borci su bili: Garac, braća Kutleša, braća Medvidović, Brečić, Bajrami...itd.
Po povratku iz vojske, ponovo počinje djelati u bloketari. U to vrime, mladina je masovno odlazila u Nimšku djelati na črno, ča i sām odluči. Na poziv Ivice Mrkonjića ide u Frankfurt, kade je djelao različne gradjevinske posle. Onde je bio i njegov prvi trener, Branko Garac i oni su počeli ponovo zajedno trenirati. Odboksao je jedan meč i se je pokazao dobrim, postigao je izjednačen rezultat. U Frankfurtu je upoznao i legendu borilačkih sportov, Marinka Čabu.
Posli su ga otpeljali u Luksemburg zajedno s Brankom Garcem, kade su i nastavili trenirati. Svoje prve rukavice kupio je 1989. lj., ke i dan-danas visu u njegovom kafiću „Ring“ u rodni mu Zmijavci.
Po preseljenju u Austriju, Beč, otvara klub na incijativu Marinka Čabe i Branka Garca. U početku mu je pomogao nekadašnji trener Jure Kutleša. Od tada počinju njegovi sportski uspjehi. Imao je dosta prijateljev i ljudi ki su ga podržavali, ali još već onih ki su ga htili uništiti. Tada je uvidio da nije dovoljan samo talent kako bi bio uspješan i cijenjen sportaš, već da su poznanstvo, politika i pinez nužni za uspjeh u sportskom životu.
Ipak, uza sva podmetanja M. Piplica je išao najpr. Trenirao je, puno je putovao, upoznavao je menadžere, nudio se da boksa besplatno bilo s kim... Još i plaćati je morao da se bori u ringu. To je uistinu bila nadljudska snaga, volja i želja za uspjehom i postignućem. Nije poklekao, i zaista je uspio na vrhu borilačkih sportov. Vrstan je postao sportaš i borac sa svitskom titulom u Iska verziji do 81 kg u kick-boxingu i europski prvak u EBF verziji do 81 kg u tajlandskom boksu. I ča je još važnije, zahvaljujući urodjenoj sposobnosti, tijekom svih ovih ljet uspio je sačuvati osobni, fizički i moralni integritet. Ljeta dugo je bio vrhunski sportaš s vrhunskimi rezultati, imao je padov i uspjehov u sportu s titulom prvaka svita u Iska verziji do 81 kg u Kick-boxingu.
Miroslav Škorpion Piplica ne samo ča je uspješan u thai i kick-boxingu, nego i dopisnik je Slobodne Dalmacije iz Austrije i svakodnevno mogli su se najti članki u Slobodnoj, ali za iseljeničtvo.
(uredn.)