Na trodnevnom shodišću u Zagrebu, 19, 20. i 21. maja boravili su hodočasniki ki su pristigli iz Austrije, Madjar­ske i Slovačke kade živu gra­dišćanski Hrvati pod pelja­njem biškupa Željeznoga dr. Egidija Živkovića. Kad su Hrvati iz ovih krajeva otišli u novu domovinu onda su sa sobom uzeli tri stvari: vje­ru, materinski jezik i kulturu, a posebno dvi vridne ruke. Te ruke su sklopili na molitvu, ali su s timi rukami i izgra­d­jivali novu budućnost, no­vu domovinu. Svetu mašu je m­u­zički oblikovao zbor gradiš­ćanskih Hrvatov iz trih držav imenom Pax et Bonum pod peljanjem Ive Šeparovića. Sudjelivalo je 150 jačkarov i jačkaric, ki su bili obličeni u različni hrvatski nošnja.

ZAGREB — Predsjednik Vl­a­de RH Andrej Plenković su­dj­e­lovao je u nedi­lju, 21. ma­ja na sv. maši u čast blaženiku Alojziju Stepincu, ku je u zagrebačkoj katedrali na gra­diš­ćanskohrvat­skom jeziku pre­d­vodio željezanski biškup mons. dr. Egidije Živković, skupa s mnogimi gradišćanskohrvat­skimi i hrvatskimi subrati. Vjernike je pozdravio domaći zagrebački kardinal Josip Bozanić. Biškup Živković mu je u ime gradišćanskih Hrvatov darovao kalež i patenu (zdjeli­cu pri bogoslužju). U svojoj pr­odiki je biškup Živković naglasio da je shodišće povijesan znak za povezivanje Europe.

Na maši je jačio zbor gra­diš­ćanskih Hrvatov Pax et Bonum s kih 150 članov iz Austrije, Madjarske i Slova­čke, a došlo je i neokilo sto h­o­dočasnikov grad. Hrvatov, u skl­o­pu ovoga trodnevnoga sh­o­diš­ća gradišćanskih Hrvatov u Zagrebu — u orga­niza­ciji deset­nika mag. Željka Odobašića.

Prvoga dana ovoga velikoga sho­dišća gradišćanskih Hrvatov u Zagreb, u petak 19. maja u dvo­rani Vijenac Nadbiškupij­skoga pastoralnoga instituta hodo­ča­s­nikom je predstavljen lik bl. Alojzija Stepinca. Uz hodočasnike pristigle iz Austri­je, Madjarske i Slovačke kade živu gradišćanski Hrvati pod peljanjem biškupa Željeznoga Egidija Živkovića, susretu je nazočila i vrhovna glavarica se­star Službenic Maloga Jezuša, družbe čije sestre djeluju u bi­škupskom dvoru u Željeznom, tr ravnatelj NPI prof. dr. sc. Josip Šimunović.

Susret je započeo himnom gradišćanskih Hrvatov ku su zdušno otpjevali hodočasniki, tr recitacijom Antuna Mihanovića „Horvatska domovina“ ku je izrekao bogoslov Matija Novački. Okupljene je po­zdra­vio postulator Kauze za progla­šenje svetim bl. Alojzija Ste­pin­ca mons. Juraj Batelja riči „do­čekali smo vas s ljubavlju i sim­patijama“. Pojasnio je, kako je te riči nadbiškup Stepinac izrekao 29. novembra 1936. ljeta u pozdravu gradišćanskim Hr­vatom ki su došli u Zagreb na proslavu Hrvatskoga pjevačkog društva Zvonimir.

Vidno ushićen, biškup Egidije Živković zahvalio je hodo­časnikom ki su se u tako velikom broju odazvali pozivu na ovo prvo hodočašće Gradiš­ća­ncev iz tri zemlje, tr četire bi­škupije. Ističući važnost sho­dišća, rekao je „Europa u po­slidnje vrime zatvara granice, a mi smo krenuli na put i želji­mo otvoriti, prekoračiti granice i ovde zajedno slaviti našu vjeru, ali u isto vrime se oja­ča­ti u našoj narodnoj svisti. Došli smo u Zagreb po prvi put u velikom broju zajedno svi gradišćanski Hrvati da naše ,akumulatore’ napunimo ovde u vjer­skom, ali i narodnom smi­slu.“ Jačkari i jačkarice iz trih zemalj zbora su bili obličeni u različni hrvaski narodni nošnja.

Podsjetio je, kako je njegov prethodnik, prvi gradišćanski biškup Šefan László rado spo­minjao u prodika, da „kad su Hrvati iz ovih krajev otišli u novu domovinu, kad su bili pro­tirani onda su sa sobom uzeli tri stvari. Bilo je to ono najp­o­tribnije ča su mogli uzeti, jer kidob su bižali nisu mogli ču­da uzeti, ali uzeli su si za ži­vot ono najpotribnije: vje­ru, mate­rinski je­zik i ku­l­turu, a posebno dvi vridne ruke, ke su sklopili na molitvu, ali su s timi rukami i izgradjivali no­vu budućnost, novu do­movinu.“

Nastavljajući u tom duhu, biškup Živković je rekao „mi­s­lim da je to i danas za nas sve važno, bilo u Gradišću, odno­s­no na oni prostori kade danas živu gradišćanski Hrvati, bilo ovde u našoj staroj domovini. Mi tribamo, naš narod i naša Crikva triba vjeru, jezik, kulturu, ali i dvi vridne ruke s kimi obogaćujemo i izgradjujemo naše društvo, našu Crikvu, ali isto tako ke ne zabimo sklopiti na našu molitvu. To je velika tajna, jedno veliko otaj­stvo radi koga su se gradiš­ća­n­ski Hrvati petsto ljet ovako do­bro održali.

Zač nas još ima, ja u 18. ko­ljenu, a mladji od mene u 19.? Jer, smo uvijek bili usko vezani uz Crikvu, uz vjeru i onde našu vjeru gajili, živili, svido­čili, ali isto našu materinsku rič, našu gradišćansku prekra­snu bogatu kulturu. To nismo samo za sebe držali, nego smo s tim obogatili, a i danas obogaćujemo većinski narod s kim živimo bili u Austriji, Madjarskoj, Slovačkoj. To je ono bogatstvo ko imamo, ko nosimo i ko tribamo kao dragocjeno blago i našoj dici, našim unukom prenijeti. No, od vrimena do vrimena je potribno da se vratimo na naše izvore, da se onde napijemo zdrave i čiste vode za dušu i za tijelo, za vj­e­ru i za zdravu narodnu svist.“ Biškup Živković je pokazao i na činjenicu, da su sada po prvi put u povijesti gradiš­ćan­ski Hrvati povezani pod istim krovom EU sa starom domovinom RH. „To je nešto povijesno, važno, čega još nismo potpuno svisni.“

Podsjetio je, kako je ovo shodišće u znaku bl. Alojzija Stepinca ki je uistinu človik čiste savjesti, ki je živio i trpio za istinu, ki se je u svojem životu uvijek zalagao za svoj na­rod ali nikada nije za­bio i one druge ki živu pokraj nje­ga, posebno one male, siroma­šne ki su na rubu društva, ma kako se zvali, ma ke vjere bili, ke narodnosti, ki jezik govorili. „To ne smimo danas zanijeka­ti, to moramo reći, da je ta bla­ženik za naš narod, ali sam uv­jeren i za cijelu Europu, je­d­na osoba kakovu svit danas iš­će i triba. To je ono ča nam danas nedostaje: da stojimo uz istinu da imamo i djelujemo u dobroj savjesti, dušnom spo­znanju i da se trudimo za istinu: ljubiti našu vjeru, ali posebno i naš narod, našu materinju rič i našu kulturu.

Mislim da je bl. Alojzije u tom prekrasan uzor, dobra pel­da neka nam svim bude putokaz, ali najveć pravi zagovornik ki će nam pomoći da da­nas moremo tim istim putem krenuti i da najdemo naš put do cilja.“ Nadovezujući se na riči dobrodošlice ke je izrekao mons. Batelja, biškup Živković je rekao, kako „svaki put kad kao gradišćanski Hrvati dolazimo u staru domovinu, te riči osjećamo. To nisu samo prazne riči, nego iza toga stoji jedno otvoreno srce ko nas ljubi i če­ka s puno ljubavi i simpatijom. Stoga željim i vam i sebi, da kod ovoga shodišća pred so­bom imamo lik bl. Alojzija, i  da crpimo snagu za naš vjerski život, a posebno snagu da ne popustimo u našoj narodnoj svisti da ju ne zabimo, da ju se ne sramimo, nego da ju živo prenosimo našim novim generacijam.“

Biškup Živković je izrekao i zahvalu mons. Batelji, ki se kao postulator ljeta dugo tr­u­di da ova kauza dojde do vrhun­ca, da se završi u proglaše-  + + nju blaženoga svetim. „Te­bi kao biškup, a posebno kao vjernik i kao Hrvat zahva­lju­jem za sve Tvoje zalaganje, za Tvoje djelovanje, za sve ča Ti od Tvoje snage, mudrosti i ljubavi prema Crikvi i narodu ulažeš u ov posao, neka Ti st­o­struko Bog vrati svojim bl­a­goslovom, a bl. Stepinac neka Ti bude ne samo uzor, nego i zagovornik i pomoćnik.“ U znak sjećanja na ov susret, i kao znak povezanosti biškup Živković je mons. Batelji poklonio umjetničko djelo, križ.

Okupljenim je rič dobrodoš­lice izrekao i rektor Nadbi­šku­pskoga bogoslovnoga sje­me­nišća mr. sc. Anđelko Ko­š­ćak. Izražavajući radost ovo­ga susreta, posebno je naglasio, kako je ljeto dan dana pitomac ove bogoslovije bio i biškup Egidije Živković, a kratko se je osvrnuo i na činjenicu da su tijekom povijesti od 1625. ljeta mnogi bogoslovi odlazili na studij u Beč, Graz, Sambo­tel, Požun (Bratislavu) i su se sigurno susretali i s Hrvati.

U nastavku je kratko predstavio samu bogosloviju, a spo­menuo je i druge bogoslovije u Rijeki, Splitu, Ðakovu, Puli i Sarajevu. Iznoseći brojčane podatke, dodao je „Bogu smo zahvalni da se mladi i danas u našoj domovini rado odazivaju svećeničkomu zvanju“. Spome­nuo je kako su bogoslovi ne­davno proslavili 150 ljet od pr­ve izvedbe pjesme „U boj“, tr je u tom kontekstu naglasio, kako su ljudi ne sami iz Crikve, nego i iz knji­žev­nosti, kulture, politike u bo­goslovi prepo­znali one na ke se moru oslo­niti, čiju potporu su očekivali za neke svoje pr­o­jekte i svoje plane. Na kraju je hodočasnikom poručio „neka je blagoslovljen vaš dolazak, neka vas bl. Alojzije Stepinac prati svojim zagovorom ovih dana, ali i kroz cijelo vaš život“.

Ovomu skūpu nazočila je i Vanja Jovanka Bukorović Na­kić, pravoslavka ka je posvido­čila zač se utiče zagovoru bl. Alojzija Stepinca. Naglasila je, kako je u teški životni trenutki jedinu utjehu našla u kated­rali pokraj njegovoga groba. „Dao mi je čudnu snagu, a u­vijek sam govorila on nije ništ kriv. Dojdem na njegov grob, i molim da bude proglašen svecem.“

Sām lik bl. Alojzija Stepinca predstavio je mons. Batelja. Ukazujući na njegovo geslo „U Tebe se Gospodine uzdam“, naglasio je, kako se „kroz sva razdoblja njegovoga života mo­­re osjetiti njegova oslonjenost na Boga“. Pokazujući slike s biškupskoga redjenja, istaknuo je, kako je Stepinac bio svis­tan da svoju biškupsku službu mora vršiti dragovoljno, odu­ševljeno, strpljivo i gorljivo. Posebno se je osvrnuo na Ste­pinčeva nastojanja oko očuva­nja čvrste vjere vjernikov, tr je u tom vidu spomenuo da je Stepinac organizirao 19 euharistijskih kongresov, tr sām ga­jio i poticao na pobožnost BDM.

Posvistio je i brigu nadbi­šku­pa Stepinca za ljude u nevolji, a posebno one bez posla, ali i njegova nastojanja na oko pokretanja enciklopedije, jer ka­ko je isticao „svaki kulturni narod ima enciklopediju“.

Bogatom fotodokumentacijom dao je i prikaz samoga su­djenja, upoznajući nazočne sa selekcijom, odnosno odbija­njem kako pisanih dokazov, ta­ko i svidokov u korist nadbi­škupa Alojzija Stepinca. Cijela prezentacija bila je potkrip­ljena riči nadbiškupa Stepinca, a prezentaciju je zaključio Stepinčevimi riči „Bog vas bl­a­goslovio, Bog vas čuvao na puti vaši, to vam želji blaženi Ste­pinac a to vam i ja željim.“

Još jednoč zahvaljujući na teplom prijemu, biškup Živko­vić je i sām posvidočio kako je za vrime boravka u Zagrebu kao bogoslov i sām imao prilike doživiti obilježavanje godišnjicu smrti kardinala Ste­pi­nca 10. II. Susret je pjeva­njem obogatio Oktet zagreba­čkih bogoslova pod vodstvom Ivona Fabijanca ki su izveli „U boj“ i „Mučeniče roda moga“.

(Sim/Hina/Ika/uredn.)