Kad je austrijski ministar financijov u petak, 20. marca objavio da je „cedulje s financijskim izvješćajem srijedu pred tim raščihnuo, se već komu u manjinski organizacija u Austriji ohladila krv u žila. Gdo bi u ovi dani opće krize, skoro potpunoga zaustavljenja civilnoga života (ne samo u Austriji, nego zapravo širom svita), totalnoga gospodarskoga šoka i općega straha od zaraze infekcije s koronavirusom usudio javno pitati, ča to znači za narodne grupe u Austriji? Zahvaljujući ovoj aktualno tirkizno-zelenoj vladi i angažiranih političkih zastupnikov s obadvih političkih i svitonazornih logorov su narodne grupe uspile da budu jedna, iako samo zbočna točka u predvidjenom državnom, budžetu. Naime da bi se podigle, to znači (znatno?) povišile subvencije i da bi znamda još i nešto iz viška od prošloga ljeta ostalo npr. za Hrvatske novine, da bi mogle zaposliti koga toga ili ku tu i — idealno bi bilo da bi govorili u množini — pripeljati budućemu uredjivanju HN.
Iako se sadašnje stanje odlukom Ministarstva obrazovanja, znanosti i istraživanja produžilo do kraja 2020. ljeta svi odgovorni znaju da je tim samo produžena prijelazna faza i da se triba najti čim prije jasan financijski konstrukt, da se financijsko podupiranje (i) Hrvatskih novin triba temeljito riješiti i da je zato potribna dovoljna takozvana „temeljna svota“ (Sockelbetrag).
Toliko je to bilo sve tajno, da zapravo ništ nije procurilo o kakovoj svoti se radi, su se li Olga Voglauer od Zelenih i Niki Berlaković od Narodnjakov probili. Glavni prigovarač je bio črni „mastermind“ Wolfgang Sobotka, ali ni on nije kanio ili nije mogao ili nije smio ništ uvaditi. A sada je ministar financijov Gernot Blümel raščihnuo te cedule, na ki je najvjerojatnije i to pisalo, ča narodne grupe najveć zanima: Koliko je bilo za njih predvidjeno odnosno s kakovim povišenjem a tim i poboljšanjem su mogli računati znamda još ljetos ali svakako kljetu i nadalje.
Za vlas je očigledno bilo jur riješeno, dokle je koronakriza, ova katastrofalna pandemija Covid-19 sve to zničila i sve je bila makulatura, djelo bez ikakove vridnosti.
I na ovom mjestu smo pisali o tom, da bi ova vlada tribala imati čim prije proračun, jer gdo zna kako dugo će držati. Sada se čini da će vlada dugo držati — ali nima proračuna, budžeta! Barem ne takovoga, na ki smo se ufali. Ali gdo bi se u časi kakovi su sada, usudio nešto dodatno potribovati. Sve se pokriva s plašćem velike — a moguće vrijeda još i veće — gospodarske krize. A prvi ki su u ovakovi kriza ili slični katastrofa nastradali i se potpiknuli su bile manjine. Ako gospodarstvo crkiva na kraju umira kultura! A mi smo se uglavnom definirali prik kulture, jer se jezik uglavnom manifestira u kulturni priredba.