U Hrvatskom centru u Beču su imali premijeru s novom ljestvicom programa Centar.Kviz: Znaš (li) (gradišćansko)hrvatski? Ovo je bio „Pub-kviz“, dakle kviz uz sudjelovanje publike s jezičnom tematikom. Povod je bio »Medjunarodni dan materinskoga jezika« 21. februara. Ov dan obilježava se svako ljeto na ov datum od 2000. ljeta, s ciljem unapredjivanja, učenja i razvitka materinskoga jezika, tr njegovanja, gajenje jezične i kulturne različitosti i većjezičnosti.
Unesco-v dokument 16/C iz 1970. ljeta veli „Materinski jezik označuje put ljudskoga bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe koj pripada i postavlja temelje razvitku svojih intelektualnih sposobnosti“. Deklaracija o kulturnoj različitosti, kade u 5. članu piše: „…svakoj osobi se mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku ki izabere, posebice na materinskom jeziku…“. Od tada se svako ljeto slavi u svitu »Medjunarodni dan materinskoga jezika« kao jedan od zajedničkih simbolov ravnopravnosti svih narodov — ča na žalost, u praksi još uvijek nije postignuto.
Materinski (a u mnogo slučajev ne i bilo ni krivo govoriti o očevskom) jezik blago je prema komu se svaki človik mora odnositi i s ljubavi i s poštovanjem. I svakomu bi to moralo biti omogućeno, bar prema ričam iz Deklaracije citirane na početku ovoga teksta. No, praksa, stvarna istina u pogledu na jezike izgleda pravo drugačije. Prosječan Europejac bio se presenetio kada bi saznao kolikim ljudem je to onemogućeno i u samoj Europi, a da se i ne govori o drugi kontinenti, prije svega i Afriki. Još i Francuska, tradicionalan simbol ljudskih prav, u pogledu materinskoga jezika Bretoncev i Korzikancev ponaša se krajnje diktatorski.
A kako zgleda kod nas? Hrvatski materinski (očevski) jezik se rapidno zgublja — i zbog nemara roditeljev i staristarjih a takaj i zbog manjkave mogućnosti učenja toga jezika u javni, državni i zemaljski ustanova.
Tim zanimljiviji je ov projekt Hrvatskoga centra Centar. Kviz. Vrlo je zahtjevan i pretpostvalja ne samo jezično, nego i opće obrazovanje s pogledom na Hrvate i gradišćanske Hrvate, njevu kulturu, literaturu, povijest...
Tīm hrvatskih pedagogic je izdjelao katalog pitanj, ki je ne samo zahtjevan nego pred svim i poučan. A vrlo dobro povezuje hrvatsko i grad.-hrvatsko — a zaključak je iz toga, da je sve to hrvatski, bilo da je iz Beča, Gradišća, Hrvatske, Karaševa, Molise ili iz negdje drugdir. Nivo kviza jasno pokazuje na „naše“ nedostatke ili uopće neznanje svojega. Bez školovanja i jezika i kulture i literature nimaju šanse da reisiraju, uspijevaju u ovom kvizu. Ovde se otvara odlična mogućnost suradnje i sa školami u Gradišću!