U zadnjem broju smo si pogledali glagole na –ati i u­s­tanovili da se ne konjugiraju svi po a-konjugaciji. Danas ćemo se baviti i-konjugacijom i drugimi glagoli na –iti, ki nimaju i-konjugaciju. Pogledajmo si prvo i-konjugaciju na primjeru infinitiva „misliti“: misl-im, misl-iš, misl-i, misl-imo, misl-ite misl-u. Isto tako se konjugiraju i govoriti, moliti, posaditi,…: govorim, govoriš, govori, govorimo, govorite, govoru ili molim, moliš, moli, molimo, molite, molu. Pr­­­imjeri u rečenici: Oni molu svaki dan jutro i navečer. Re­k­la sam im, neka si posadu ovu lipu kiticu pred stan.

Pazimo!

1) Oblik u 3. l. množine je kratak i završava na –u: moliti – molu (nije: molidu), posaditi – posadu (nije: posadidu), br­a­niti: branu (nije: branidu), kositi: kosu (nije: kosidu), živiti: živu (nije: žividu), ljubiti: lju­bu (nije: ljubidu).

2) Neki glagoli na –iti imaju dva moguće oblike u prezentu/sadašnjosti, npr.: dospiti: do­spim/dospenem, dobiti: dobim/ dobenem. Zato je pravilno: Ako dobim/dobenem na lotu, ću pojti na putovanje oko svita. On svenek dospi/dospene završiti svoje djelo na vrime.

3) Glagole, ki završavaju na č, ž, j, šć pred nastavkom –ati, ne konjugiramo po a-konjugaciji nego po i-konjugaciji, npr.: klečati – klečim, mučati – mu­čim, bojati se – bojim se,  držati – držim, pišćati – pišćim, dostojati se – dostojim se,... Pravilno je: Rekla je, da se to ne dostoji! Drži se jako za drivo, da ne spadeš doli!

4) I glagol blejati more imati i-konjugaciju, a prema Gramatiki ima dubletni prezent (i konj. i e-konj.): blejim/ble­jem. Moremo reći, da razli­č­ne konjugacije imaju i stil­sko razlikovanje: Ovca bleje! Kad se dite jako plače, zna­mo i reći: Dite bleji!

5) I neki drugi glagoli idu po i-konjugaciji: dušati – dušim (ali: kušati-kušam, slušati-slušam…), stati – stojim, spati – spim. Kod zadnjega glagola smimo u 3.l. množine koristiti i dugi nastavak, ter ima­mo: spu/spidu: Dica obično spu/spidu jako čvrsto.

menice Hrvat i Hrvatica pišemo svenek velikom početnom slovom jer je to vlašči naziv (etnik). Isto tako pišemo i Austrijanac i Austrijanka, Englez i Engleskinja, Nimac i Nimica.

(Zorka Kinda Berlaković; 99.)