Misli se, da je Franjo Asi­ški bio prvi, ki si je izmislio način, kako pripetenje Božića približiti človiku. On je naime 1223. ljeta u Grecciu orga­nizirao žive ja­slice. U me­djuvrimenu se zna, da se scensko prikazivanje Jezuševoga ro­djenja javlja jur u vrimenu ranoga kršćanstva. U Evandjelji, ka opisuju Jezuševo rodjenje, nije spomenuto ni da je Jezu­ševa obitelj bila siromašna, ni da je morala boraviti u štalici med živinami. Ali na temelju podatkov, da za nje nije bilo mjesta u gostionica, kršćanska tradicija razvila interpretaciju o rodjenju Jezuša u štalici, u koj su se za potribnu teplinu skrbile živine, vol i oslak. Tim se je vjerojatno kanilo reći, ka­ko Jezuš, rodjen kot človik med ljudi, nije došao iz privilegiranih i bogatih slojev društva, nego iz jednostavnoga naro­da i običnoga ljudskoga žitka.

Postoju neke predaje, ke o­pisuju prethodnike današ­njih božićnih jaslic. U 2. sto­ljeću jur postoji poštovanje špilje, u koj se je rodilo Ditešce u Betlehemu. Zvrhu te špilje je Helena, majka cesara Konstantina, u 4. stoljeću dala gra­diti crikvu. U crikvi je pak sv. Jeronim dao naslikati scene sa špiljom i Jezuševim ro­dje­njem.

Iz ove špilje rodjenja je jedan djelić prenešen u baziliku Svete Marije Velike u Rim, kade je bio izložen na poštovanje. Zatim je donešeno u is­tu crikvu malo driveno korito, i tako su ovde vjerojatno nastale prve jaslice. Te jaslice na­ravno ni blizu nisu bile takove kot je poznamo danas, kad nam je poznato mnoštvo umjetničkih kreacijov.

Daljnji podatak o povijesti jaslic, odnosno božićne špi­­lje, potiče iz prikaza Jezuše­voga rodjenja oko 1200. ljeta u Nimškoj. Prema tom podatku je sv. Franjo prvi put sce­n­ski prikazao jaslice sa živimi ljudi i živinami.

Nadalje je u 13. i 14. sto­ljeću, osebito u ženski kloštri živila tradicija jaslic, ka je prekinuta s početkom reformacije u 16. stoljeću. Po ob­­­noviteljskom ko­n­cilu u Tri­den­tu (1545–1563) po­čeli su jezuiti i franjevci oživljavati ovu tradiciju u crikva. Prva božićna špilja u današnjem smislu načinjena je 1562. lje­ta u Pragu u jezuitskom klošt­ru.

Ov običaj je upao u krizu, kad su kraljica Marija Terezija i cesar Jožef II. prepovidali prikaz jaslic na svi javni mjesti, i u crikva. Tada su se jaslice preselile u privatne dome. Od onda do danas je kombinacija jaslic i božićnoga driva srž obiteljskoga bo­žić­noga svečevanja. Scenski prikaz jaslic je milješen, da človiku na plastičan način pri­bliži najvažniji dogodjaj vjere, tajnu božjega utjelovljenja u Malom Jezušu, Božiću.

(Agnjica Schuster)