Cijela Austrija je potresena, uzbunjena ali i teško pogodjena. Jedni od to­ga ča su rekli Strache i Gudenus u tajno i prikrito snim­ljenom intervju-u pred dvimi ljeti na odmoru u Ibizi. Dru­gi su pogodjeni dodatno zbog toga, da se tajno snima i s tim ide u javnost i da se pak i ugledni mediji najdu, ki to i širu. Treti su uz sve ovo i potučeni do dna, jer su ovo u­hodarske (Spitzel-) metode, k­­akove smo poznavali npr. iz nacističkih isto kao i komuni­stičkih političkih sistemov. A četvrti su ponovo teško raz­o­čarani da je opet jednoč pro­šla jedna austrijska savezna vlada, ka je obećala i ništ, ali stvarno ništ nije držala u pogledu na narodne grupe.

Ako polazimo od Kreisky­jeve a kašnje još i Sinovčeve dobe moramo ustanoviti, da su zapravo sve savezne vlade bile „rezistentne“ i „otporne“ prema opravdanim za­h­tje­vom narodnih grup ods. autohtonih nacionalnih ma­njin u Austriji. Da su u črnoj Schüsselovoj vladi postavili dvojezične seoske tablice po odredjeni seli Gradišća se ima zahvaliti oštrim mjeram iz Bruxellesa i nagražanjem da ćedu kaštigati saveznu vladu. I s tim smo se i sami diboko zarizali u meso, jer smo se uglavnom zadovoljili s tim da su nam postavili dvojezi­č­ne seoske tablice i cijela Au­strija — uključivši i brojnih  naših ljudi — je mislila, da su tim ispunjena manjinska pr­a­va. I već nismo mogli realizi­rati nijedno drugo potribova­nje, jer smo se desetljeća du­go „sjeli“ na tablice, tako da smo jur i skoro sami vje­rova­li da bi to bilo sve.

U Austriji nijedna koalicij­ska vlada ništ nije učinila za poboljšanje financijske a tim i egzistencijalne situacije gradišćanskih Hrvatov. Niti socijaldemokrati Vranitzky, niti Klima, niti narodnjak Schüssel, niti ponovo socijal­demokrati Gusenbauer, Faymann niti Kern, niti na zadnje u tirkizno-plavoj koaliciji s Kurzom i Stracheom ništ nam nisu ponudili a još ma­nje su realizirali u našu korist.

Gdo od nas se još spomi­nje trih djelatnih grup u Saveznom kancelarstvu i koliko snage i mašte se je uložilo u sve to? Koliko su nas za nor­ca držali najviši činovniki ove republike polag nimške krila­tice „Wenn ich nicht mehr wei­ter weiß, mach ich einen Arbeitskreis“. Prošli su još i dva „hrvatski“ ministri u Saveznoj vladi — opet ništ. Ljeta idu i „karavane prolazu“ a cilj bilo ke vlade je jasan: Ćemo im dati čekati, ćemo je ostaviti na cidilu, ionako će se sve od samoga riješiti. Vrijeda već nećedu imati snage ni volje da bi se zač borili — pak im već ne tribamo ništ dati. A s njimi pohvaliti ćemo se i na­dalje i isticati mnogostrukost i jezično i kulturno bogatstvo.

I opet jednoč se je slomila jedna vlada i opet jednoč smo bili prekasno da bi si nešto shodili. I opet će početi sve od novoga i opet ćemo no­vim političarom sve morati na­novič razložiti! Za popiz…!