Petar Tyran

Evo, ovde je novi Glasnik — crikvene novine Želje­zanske biškupije. Prvi broj je izašao 20. januara u 2019. — i to u novom ruhu, u novoj prateži i s već stranic (12) barem u ovom duplom broju u novom ljetu. Uza to je tiskan na znatno boljem i de­bljem papiru, ča pravoda ja­ko „godi“ reprodukciji foto­gra­fijov, kih ima puno. Gdo redovito čita nimške crikvene novine martinus (Kir­che­n­zeitung der Diözese Eisen­stadt) će opaziti isti ruko­pis u layoutu i dizajnu u jako velikodušnom rasporedu član­kov i slik — dakle s puno pra­z­noga prostora. Tim štitelji i štitelji­ce imaju dojam da se lagano čita i su novine jako razrahlje­ne. To, naravno, ide na tro­šak sadržaja. Glasnik se je tim s no­vim glavnim ured­nikom Že­lj­kom Odobaši­ćem od tipi­čnih novin tradicionalnoga ka­raktera preobrazio u žurnal.

Ovo je jur duži čas trend u različni tiskanica, ka izlazu periodično i ka sva trpu pod sve manjim brojem ljudi ki su u stanju pisati a kamo li čla­n­ke a kod gradišćanskih Hrvatov je dodatno veliki prob­lem slabe pismenosti na svojem jeziku. Dakle forma je preobladala sadržaj a pri tom još i žanju aplauz uprav od onih, ki zapravo već ne čitaju ili uopće nisu navikli na čita­nje i samo još preletu stranicu i u tom „letu“ pokupljaju sve informacije od kih mislu da su im dovoljne. Čim kra­će tim bolje, a najbolje je u samo jednom zalogaju „po­žrknuti“ sve ča je potribno da bi se znalo o čemu je rič.

Na drugu stranu isti ili slični ljudi tuču po oni novina — i dnevni i periodični — i svo­jim štiteljem davaju samo kratke informacije i ne bacaju svitlo na dibinu ili pozadinu toga o čemu pišu. U elektron­ski mediji, kažu statistike, lju­di prebavu čuda kraće na vi­sti ili na stranici, nego u klasični tiskanica. Zato elektro­n­ski mediji informiraju u čim kraćem opsegu. Ali u jednoj ili dvi rečenica to reći i pisati o čemu bi bilo potribno ču­da već, je vrlo teško, done­kle je i nemoguće.

Ćemo vidit, kako ćedu lju­di primiti novi Glasnik. Za željiti mu je, da ljudi tu raz­rjedjenost razrahljenost rado primu i da ćedu ipak tu i ta­mo najti ono ča je najveć zanima i od čega mislu da bi tr­­i­balo biti pisano i izviješćeno.  Nije lako samo malo pisati i iz puno visti izabrati samo n­ekoliko — naravno po vlas­titom odabiru. To je zadaća i dužnost glavnoga urednika. A bilo bi još tako teško… ne preostaje mu/njoj drugo. A kako pak onda drugim razlo­žiti da njevo nije bilo dost va­žno, lipo, zanimljivo… Gdo bi rado bio u toj koži toga ili te, ki/a tajedan za tajednom mora najti argumente i ob­ra­zloženja zač je nešto u novina a drugo ne!? HN — zasada — idu još drugim pu­tem — jer je u­vijek bio cilj podupirati aktiv­nu scenu, kulturni, gospodar­ski, društveni i politički ži­vot — a o tom pak i izvijestiti. A tim hrabiti i na daljnje aktivnosti!

Kategorije