Ovoljetna proslava povodom 100. obljetnice na­rodnoga glasovanja u Ko­ruškoj 10. oktobra (1920.-2020.) je dopeljalo do nove kvalitete u gledanju na narod­nosnu odn. manjinsku politiku u Austriji. Iako brojni angažirani Slovenci i Slovenke u Koruškoj nisu zadovoljni su očekivali znatno oštrije i jasnije riči pred svim i sa str­a­ne njevoga mladoga zastupni­ka, ki je govorio na ovoj proslavi, more se objektivno us­tanoviti, da je sve prošlo u vr­lo jasnom duhu konsenza, da­kle sporazuma med oficijelnom Koruškom i barem dvimi slovenskimi organizacijami, Zso-om Marjana Stu­r­ma na čijem če­lu sada stoji mladi Manuel Jug, i Sks-om (Skupnost koruških Slovencev) na čelu s Bernardom Sa­dovnikom, u bīti službenim zastupnikom Slovencev po­stavljen od zemaljske vlade Koruške. Nsks na čelu s Valentinom Inzkom, daleko naj­veća organizacija koruških Slovencev, se je ćutio jako zapostavljen, ali je pak požrk­nuo, da ga je službena, tj. socijaldemokratska Koruška ta­ko rivala na stran.

No, činjenica je, da je pro­slava u Celovcu 10. oktobra 2020. bila puno optimizma a vrh svega toga je bio, da se je savezni predsjednik Van der Bellen oprostio kod sloven­ske narodne grupe za sve ča je država Austrija zamudila i ča je Slovencem u Austriji u­skratila. Moglo bi se, na­ra­vno ustanoviti: tolerancija prema Slovencem raste proporcionalno padu njevoga broja. Čim manje ih ima tim laglje spada i nekadašnjim zagriženim protivnikom, kao npr. nimškonacionalnomu Khd-u da smanjuju otpor pr­o­tiv opravdanih potribovanj slovenske narodne grupe.

U ovom pitanju je dobrod­o­šao kratak izlet u Južni Tirol. S opsidanjem Južnoga Tirola 1918. ljeta nasilno je ostvare­no diljenje Tirola. Pretežno nimškogovoreće područje i ladinske Dolomitske doline pripojene su novoj talijanskoj nacionalnoj državi. Stanov­ni­čtvo najednoč već nije znalo kako pak kamo: šok otudjivanja. Slovenska narodna gru­pa u Koruškoj je svojim ve­ći­n­skim glasanjem za Austri­ju odobrilo njoj tudji politi­čki sistem — a njev udio u borbi pr­otiv okupacije Shs-države već ne stoji u pitanju. Tim manje je razumljivo — s pogleda Južnoga Tirola — ka­ko čemerno je to domovinska dr­žava Austrija „vratila“ Slo­ve­n­cem. Austrija, ka se je ta­ko srčano zalagala za zgublje­ni Južni Tirol.

Od talijanizacije nekad ja­ko ugrožena nimška manjina u Južnom Tirolu nije posti­g­la pravo na samoodredjenje ali barem pošteno samoupravlja­nje. Bruno Kreisky je prob­lem Južnoga Tirola dvakrat n­osio pred Uno a u Tirolskoj zemaljskoj vladi je Južni Tirol desetljeća bila top-tema broj jedan. Iz ugrožene manjine je postao samosvistan narod ki ima čuvarnice, škole, do­me a pred svim autonomiju. Smi i more se to prispodobiti.