Motivacija

Nije interesantno učiti se jezik prez hasni. Zato sociolingvist Jaroen Darquennes veli, da se školstvo mora uvezati „in eine regional verankerte aber sowohl lokal wie auch global operierende Wirtschaft“ (2012: 11). Podučavanje jezika je bi­lo uspješno, ako se je u­godalo govornike animirati za hasnovanje ma­njinskoga jezika i ako se je povećao broj govornikov manjinskoga jezika. Za­to država mora jezik širiti i alfabetizirati jezičnu zajednicu. Ljudi mora­ju biti motivirani za uč­nju manjins­koga jezika. Država svojoj manjini mora omogućiti hasnova­nje jezika od dičjih jaslic do sveučilišća. Jezično znanje se mora evaluirati, da bi se mogao objektivirati uspjeh. Prioritet mora imati kvalitet pod­učavanja i jezične kompetencije.

 

Jezik nije ništ privatnoga 

Sporadično se za gradišćansko­hrvatski jezik poduzimaju preventivne mjere protiv umiranja jezika, ali strategijski koncept s jasnimi prioriteti i s drastičnim djelovanjem fali. Generalna direkcija za interna politička područja govori o good practice konceptu i državam Europ­ske Unije nalaže da izdjelaju strategijske plane za podupira­nje ugroženih jezikov u skladu s potriboćami jezičnih zajednic (prisp. Directorate-General for Internal Policies 2013: 37). Ta zapovid valja i za Austriju, da upelja menedžment za revitalizaciju gradišćanskohrvatskoga jezika. Hasnovati jezik ili zahititi ga nije privatni posao pojedinca. Ako većinsko stanovničtvo ima pravo na hasnovanje jezika i na socijalni napredak, manjinsko stanovništvo mora imati iste šanse. Država diskriminaciju mora izravnati privilegiji. Jednakost šansov je poželjna, iako kumaj ostvariva. Jezik je svakudir, pri ku­povanju, kod vračitelja, u školi, na cesti, na sudu i u slobodnom vrimenu. Na svi ti područji gradišćanskohrvatski jezik mo­ra kapitulirati pred nadmoću dominantnoga nimškoga jezika.

 

Životni standard

Gorji nego jezični disparitet je socijalni status pripadnikov manjine i njeva participacija u javni  obri. Gradišćanski Hrvati samo pomoću nimškoga jezika moru profitirati od javnih dobar, ka im garantiraju adekvatan životni standard. Ga­jenje gradišćanskohrvatskoga jezika pak ostaje privatni luksuz. Država Austrija nima plan za revitalizaciju gradiš­ćansko­hr­vatskoga jezika. Ona jezičnu politiku prepušća gradiš­ćanskohrvatskim kulturnim društvom, ka su preopterećena s tom zada­ćom. Kotrigi tih društav su volonteri iz svih socijalnih slojev i neiskusni u pogledu na jezičnu politiku. Država se tako krati svoje dužnosti i iskoriš­ćava dobro­volj­ce, ki vršu časne službe. Tako gradišćanskohrvatski aktivisti dr­ža­vi pomažu da si prišpori mnogo pinez. Ali dandanas nije dost naslanjati se na djelo do­brovoljcev. Ispunjenje europskoga ­ma­­njin­­sko­ga­­ standarda se ne more odvaliti na ramena dobrovoljcev! 

 

(Agnjica Csenar-Schuster)

Kategorije