Zlatka Gieler je sigurno jedna od najistaknutijih i najblistajućih ličnosti u gradišćanskohrvatskoj kulturnoj i društvenoj sceni. Rodjena je zapravo na Stinjaki, 9. julija 1940. ljeta. Pokidob je bila dite školnikov i se je s velikoborištofskimi roditelji pak vrijeda preselila u Trajštof, dostala je takorekuć u zipku školnikovanje. A školnica, učiteljica mag. Zlatka Gieler ostala je do danas, iako je jur deset ljet dugo u mirovini kao profesorica muzike. U svojem životu je puno čega dostigla, a u hrvatskom gibanju je nosila teški jaram ali i zadovoljstvo svih Kornfeindov: oduševljenje, angažman, veliku ćut odgovornosti, neko mesijansko poslanstvo i bezuvjetno zalaganje za svoje, za svoj rod i hrvatski jezik.
TRAJŠTOF — Mag. Zlatka Gieler je bila osam ljet dugo, i to od 1988. do 2006. ljeta predsjednica Hrvatskoga kulturnoga društva u Željeznu. U toj funkciji je naslijedila dr. Ivana Müllera a to sigurno nije bilo lako glede i Džonovo zvanično i političko iskustvo, njegove veze a naravno i njegovu odlučnost i u hrvatski pitanji. Ali svojom upornošću i angažmanom Zlatka je svladala tu tešku zadaću, a da su ju pak dvakrat ponovno izabrali u tu funkciju daje svidočanstvo o tom da je kanila i da su ju znamda i malo „prisilili“ ali na svaki način i to da je dobro obnašala ta počasni posao. Trikrat je bila i predsjednica hrvatskoga Savjeta za narodnu grupu (izminice svaki put za jedno ljeto — ostala dvoja ljeta su si podilili Spö i Övp, iako s ljudi iz nadstranačke kurije). Kratak čas je bila i zastupnica Narodne stranke u Gradišćanskom zemaljskom saboru (početo od 1986. ljeta — ali samo ljeto i pol dugo) ča joj je bilo vridno a vjerojatno i malo bolno iskustvo, naime kad je morala iskusiti kako politika funkcionira po drugačiji, čuda okrutniji i tvrdji pravili — a da za Hrvatstvo u politiki nima puno mjesta.
Jur duga ljeta obnaša funkciju potpredsjednice u Federalističkoj uniji europskih narodnih grup (Fuev/Fuen) u koj pokriva područja Balkan, Austriju i Ugarsku. U toj funkciji čuda putuje po cijeloj Europi, po kongresi i sastanki Fuen-a kade, naravno zastupa pred svim i Gradišćanske Hrvate.
Od 2008. ljeta je mag. Zlatka Gieler predsjednica Znanstvenoga instituta Gradišćanskih Hrvatov sa sidišćem u adaptiranom farskom škadnju u domaćem joj Trajštofu.
Zlatka Gieler se je pri svojem manjinskopolitičkom angažmanu i pri djelu za gajenje hrvatskoga jezika i kulture uvijek i osebujno zalagala za djelo s dicom a veliko zadovoljstvo je, da dicu more podučavati u muziki ili u glumi da pri tom svenek stavlja naglasak i na hrvatski jezik. „Dva je već nego jedan“ je geslo po kom je orijentirala svoje djelovanje a tako se zove i nje mala knjižica s uputami kako postignuti dvojezičnost. Kako su HN pisale jur u prošlom broju, Zlatka Gieler je u Trajštofu utemeljila dičji zbor, kazališnu grupu Živo srebro a inicirala je i brojne projekte Hkd-a za dicu kao naprimjer naticanje u jačenju Grajam, pod peljanjem dr. Nikole Benčića Recital ili hrvatsko otpodnevno podvaranje Košić. Svi tri ovi projekti ne samo da su uspili nego su se razvili i proširili. U vezi s Košićem su se pravoda pojavili veliki financijski problemi — ali bez obzira na to, da popodnevno podučavanje na hrvatskom jeziku u momentu u Gradišću nima alternative. U svojoj funkciji kao predsjednica Zigh-a momentano djela na realiziranju gradišćanskohrvatskoga online-rječnika.
Uza to nastaje i nje obitelj sve veća. Rodila je četveru dicu, dva sine i dvi kćere, a sada unučad sve glasnije „viče“ za staramajkom, da bi je čuvala i je podučavala (po nje volji) naučila i hrvatski. Jubilarka uz vas svoj manjinskopolitički i društveni angažman ima još lazno da tajedne dugo ide piše po Jakovljevom putu do Santiaga di Compostella — a to i kao osobni izazov i iz vjerskoga uvjerenja. O tom je nedavno držala i dija-predavanja, uz ostalo i u Hrvatskom centru u Beču pred studenti Hak-a.
Za vrime studijov povijesti i muzike u Beču je bila aktivna i u Hrvatskom akademskom klubu a svoje zvanje je obnašla kao pofesorica muzike, najduglje na Dijecezanskoj gimnaziji u Željeznu a jur 45 ljet je kantorica u Trajštofu i peljačica jačkarnoga zbora. I ona ali pred svim i nje hižni drug Toni se karitativno angažiraju i kod Hrvatov u Rumunjskoj — a Zlatkin i Tonijev stan u Trajštofu je uvijek otvoren za goste a rado primaju po mogućnosti i potpomažu čim već ljudi kim je pomoć potribna.
Najsrdačnije čestitamo ovomu jubileju ki je u sve ostalo dokaz za to, da sa „sedam banki“ človik more biti agilan, aktivan i pun tjelovne i duhovne snage. Da to ostaje čim duglje — na korist i samoj sebi i nje velikoj obitelji a naravno i na korist cijeloj hrvatskoj zajednici — joj željimo iz punoga srca uz najsrdačnije čestitke.