Ovo ljeto hrvatske književnice u Hrvatskoj osvajaju najvažnije nagrade izvrsnimi romani i zauzimaju vrhe top ljestvic čitanosti u čemu im se pridružuju i autorice iz iseljeničtva poput hrvatsko-američkih spisateljica Melisse Milich i Mary Helen Stefaniak ili Zinke Saric Pardo iz Perua. Zvjezdanu slavu privlače i hrvatske autorice iz europskih manjinskih zajednica poput 30-ljetne Marijane Palatin ka je lani primila Nagradu dr. Lovre Karalla za svoje djelo »Nove tendencije u gradišćanskohrvatskoj literaturi« kade je, uz ostalo, opisala i feministički pokret prošloga stoljeća ki se je odrazio u književnosti osobito u djeli Doroteje Zeichmann tr djeli Timeje Horvat i Matilde Bölcs.

ZAGREB — Osječanki Ivani Šojat Kuči pripala je godišnja nagrada Vladimir Nazor, ku dodiljuje Ministarstvo kulture Republike Hrvatske za roman »Unterstadt«. Rič je o romanu ki na literarno uvjerljiv način svidoči o sudbina četirih generacijov žena (prabake, bake [staramajke], majke i kćeri) ke su se našle na raskrižju povijesnih sukobov prošloga stoljeća. Peteročlani žiri sastavljen od peljajućih domaćih književnih kritičarov knjigom ljeta proglasio je roman »Vrijeme laži« spisateljice i sveučilišne profesorice Sibile Petlevski.

Autorica, čija je inventivna proza prisutna jur petnaest ljet na književnoj sceni, ovoljetna je laureatkinja nagrade T-Portala u pineznom iznosu od 100.000 kun (kih 13.000 E). Nagradjeni roman »Vrijeme laži« progovara o Viktoru Tausku, jednoj od najzanimljivijih osobnosti hrvatske moderne. Kroz tragičnu životnu sudbinu toga intelektualca, ki je izmedju ostalih prijateljevao sa Freudom, S. Petlevski ispisat će uzbudljivu priču u koj se isprepleću sadašnjost i početak prošloga stoljeća, Prvi svitski boj, špijunske tajne, pitanja seksualnosti i feminizma, tr mnoštvo temov ke je potakla bečka moderna i ke do danas ne prestaju biti poticajne za razumivanje suvrimenoga človika. Kako stvari stoju u ovoj izdavačkoj sezoni spisateljice su i na vrhu ljestvic najprodavanijih knjig kao na primjer roman 27-ljetne Ivane Simić Bodrožić. Iako je »Hotel Zagorje« prozni prvijenac te Vukovarke, ime joj nije nepoznato jer je pred pet ljet osvojila nagradu Goran za mlade pjesnike. Roman »Hotel Zagorje« potresna je priča o odrastanju divojčice tijekom sedam ljet prognaničtva, o neprekidnoj borbi za dom u kom će živiti s majkom i bratom, o iščekivanju vijesti o ocu ki je poginuo u Domovinskom boju. Junakinji I. S. Bodrožić ne nedostaje humora da optimistično oboji galeriju likov s kimi će prognanička obitelj ukrstiti pute, a ki vjerno odražavaju sliku Hrvatske tih ljet, pa je logičan golem interes čitateljstva.

„Mislila sam da su bojne teme jur zabljene, ne toliko u književnosti koliko u svakodnevnim razgovorima. Ljudi su umorni od tih povidajkov i u sebi nimaju prostora za boj, koliko god bi nekad tribali imati. Pisala sam to zbog sebe i ljudi ki su imali slično iskustvo i zbog ljudi ke zanima ča nam se je to svim u 90-i dogodilo. Ni u jednom trenutku nisam pomislila da ću dospiti na prvo mjesto top listov“ — veli Bodrižićka.

Sudeći prema interesu čitateljev i ocjenam kritike moremo reći kako ovo ljeto živimo u znaku dominacije žen. Sjajnimi romani hrvatske književnic zadnjih ljet u Hrvatskoj osvajaju najvažnije nagrade i zauzimaju vrhe top ljestvic čitanosti i prodavanosti — u čemu im se pridružuju i autorice iz iseljeničtva poput američkih spisateljic hrvatskih korijenov Melisse Milich i Mary Helen Stefaniak, mlade kanadske pjesnikinje Katie Grubisic, ugledne autorice Zinke Saric Pardo iz Perua, najtrofejnijih nimških prozaistkinj hrvatskoga porijekla Marice Bodrožić ili pa Jagode Marinić, tr Dragice Rajčić iz Švicarske. Nagradom za životno djelo Goranovim vijencem je ovjenčana Jasna Melvinger iz Srbije.

U Austriji je 30-ljetna Marijana Palatin primila nagradu dr. L. Karalla za svoje djelo »Nove tendencije u gradišćanskohrvatskoj literaturi« kade je opisala i feministički pokret prošloga stoljeća ki se je odrazio u književnosti osobito u djeli Doroteje Lipković Zeichmann tr djeli Timeje Horvat i Matilde Bölcs iz Ugarske. Po nagradjivani pjesnički zbirka, slavu je stekao u Australiji i roman Morgan Yasbincek Liv (hrvatski živi!), ki je sastavni dio autoričine doktorske disertacije iz mukotrpnoga života doseljenic iz hrvatskih krajev.

Nije mi nakana lamentirati o doprinosu žena suvrimenoj hrvatskoj književnoj produkciji ili modernoj kulturi uopće, jer on je neosporan. Hrvatsko društvo je još uvijek seksističko pa prešućuje val ozbiljnih spisateljic i u domovini i u iseljeništvu. Po cijelom redu autoric „chick lita“ početkom ovoga desetljeća na sceni su nove knjige tzv. ozbiljnije tematike kakova je analiza muško-ženskih odnosev Aleksandre Kardum u romanu »Pratim te«, postratne traume kod Sladjane Bukovac, a na sceni su i jur dobro znane Dubravka Ugrešić, Slavenka Drakulić, Julijana Matanović, Vedrana Rudan, Daša Drndić i druge. Meni se je osobito dopala dramatičarka Ivana Sajko, izvodjenija izvan granic Hrvatske nego unutar njih, ka je objavila roman naslova »Povijest moje obitelji od 1941. do 1991. i nakon«. Željila je pokazati da postoji mnogo načinov da se govori o činjenica. Niti jedan nije istinit, gotovo programatski piše I. Sajko, ka u svojem romanu konstruira tri povijesti (obitelji, Zagreba i vlastite selekcije dogadjajev) ča je rezultiralo još jednom izvrsnom knjigom ove jedinstvene autorice.     (Vesna Kukavica)